SVETA GORA (Atos) – eden od trite zavrshni poluostrovi na Halkidichkiot Poluostrov vo jugoistochniot del na istorisko-geografska Makedonija. Poluostrovot zafakja povrshina od 389 km 2, dolg e okolu 60 i shirok – od 7 do 16 km. Vo svojot juzhen del zavrshuva so vrvot Atos, koj so svojata visochina od 2033 m. nad morskoto nivo dominira nad celata teritorija. Teritorijata na Sveta Gora e pretezhno shumovita, so strmni karpesti povrshini, peshteri i dlaboki dolini. Vakvite geografski pogodnosti, kako i izoliranosta od drugata kopnena teritorija, ovozmozhile na Poluostrovot moshne rano da se naselat oddelni monasi i monashki grupi so stroga asketska orientacija. Naseluvanjeto na Sveta Gora osobeno se zasililo po osvojuvanjeto na Egipet, Palestina i Sirija od strana na Arabite vo Ⅵ–Ⅶ v., koga od ovie hristijanski teritorii bile proterani golem broj monasi, koi nashle zasolnishte vo razni manastiri na teritorijata na Vizantija, vkluchuvajkji ja i Sveta Gora. Vtor bran naseluvanje na Sveta Gora se sluchil vo vremeto na dominacijata na ikonoborskata eres vo Vizantiskata Imperija (Ⅷ–Ⅸ v.), koga pochitatelite na ikonite bile progonuvani od imperatorite ikonoborci i od oficijalnite crkovni vlasti. Megju progonuvanite crkovni lica imalo i mnogu monasi shto ostanale verni na vekovnata pravoslavna tradicija i pobarale spas vo nepristapnite predeli na Poluostrovot. Pochetocite na svetogorskoto monashtvo go postavuvaat vo Ⅸ v. svetite Petar Atonski, Eftimij Novi i Jovan Kolov. Od istiot vek e i prvoto oficijalno svedoshtvo za postoenje organiziran monashki zhivot vo Sveta Gora. Istoricharot Genesij soopshtuva deka na crkovniot sobor vo 843 g. vo Carigrad prisustvuvale i monasi od Sveta Gora. Postoenjeto na organiziran monashki zhivot vo Sveta Gora vo Ⅸ v. se potvrduva i od edna carska povelba na vizantiskiot vladetel Lav Ⅵ od 893 god. Na Sveta Gora oddelni monasi pustinozhiteli zhiveele i pred Ⅸ v., megjutoa, spomnatite trojca svetogorski monasi pridonele za brziot razvoj na monashtvoto i stanuvaat rodonachalnici na razni tendencii vo monashkiot zhivot: Petar Atonski na eremitskiot (spileotski), Eftimij Novi na skitskiot (lavriotski), a Jovan Kolov na opshtozhitelniot monashki nachin na zhiveenje. Iskluchitelno vlijanie vrz oblikuvanjeto i razvojot na monashkiot zhivot vo Sveta Gora ima i sv. Atanasij Atonski (Ⅹ v.) – osnovachot na prviot oficijalen svetogorski manastir Velikata Lavra (963). zicii vo oltarnata apsida i po ne-Sveta Gora, avionska snimka koj fragment od ciklusot na GolePochnuvajkji od vtorata polovina na Ⅹ v. na Sveta Gora se izgradeni povekje manastiri, skitovi, monashki kjelii i drugi zgradi (pirgovi, stopanski objekti, pristanishta i sl.). Vo razlichnite vremenski periodi, pritoa, brojot na manastirite i drugite monashki zhivealishta e razlichen. Taka, spored svedochenjeto na Monomahoviot tipik od 1048 god., imalo okolu 180 manastiri. Nekoi od niv vo podocneshniot period prestanale da postojat, no zatoa pak bile izgradeni novi. Vo 1169 god., na pr., se izgradeni manastirite „Sv. Pantelejmon“ (Stari Rusik) i Kutlumush, vo 1198 god. e osnovan manastirot Hilendar, dodeka edna grupa manastiri se formirani duri vo tekot na ⅩⅣ v. (Pantokrator, Simono-Petar, Grigorijat, Dionisijat i „Sv. Pavle“). Denes na Sveta Gora ima 20 manastiri, 12 skita i okolu 600 monashki kjelii i, spored svetogorskiot statut, brojot na manastirite i skitovite vekje ne mozhe da se menuva. Manastirite mozhe da se delat na grupi vo zavisnost od nivnata hierarhiska postavenost, no i od nivnata geografska polozhba. Spored Statutot od 1924 god., hierarhiskiot redosled na svetogorskite manastiri e sledniov: Velika Lavra, Vatoped, Iver, Hilendar, Dionisijat, Kutlumush, Pantokrator, Ksiropotam, Zograf, Dohijar, Karakal, Filotej, Simono-Petar, Sveti Pavle, Stavronikita, Ksenofont, Grigorijat, Esfigmen, Sveti Pantelejmon i Konstamonit. Vo pochetokot site manastiri bile opshtozhitelni (kinoviski), no vo tekot na ⅩⅣ v., so razvojot na isihazmot, se pojavuva nov nachin na monashko zhiveenje, so koj mu se dava prednost na pustinskiot, osameniot nachin na monashko zhiveenje (idioritmija). Iako carigradskite patrijarsi bile protiv vakviot monashki nachin na zhiveenje, sepak toj na Sveta Gora se proshiril i kon krajot na ⅩⅤⅠⅠ v. site svetogorski manastiri stanale idioritmichki (neopshtozhitelni). Podocna se pojavuva obraten proces – postepeno pominuvanje od idioritmija kon kinoviski nachin na zhiveenje, a imalo opshtozhitelni i neopshtozhitelni manastiri. Denes site svetogorski manastiri se opshtozhitelni i se upravuvaat od igumen, dodeka pri idioritmijata manastirite se upravuvale od Sobor na starci, koj izbiral izvrshen organ od dva epitropa za period od Kompleksot na Ruskata crkva „Sv. Pantelejmon“ na Sveta Gora Denes na Sveta Gora ima 12 manastirski skitovi shto se naogjaat pod administrativna uprava na nekoj od dvaesette svetogorski manastiri. Pod administrativna uprava na Velikata Lavra se naogjaat tri skita: „Sveti Jovan Krstitel“, „Sveta Ana“ i „Kapsokalivija“ („Sveta Troica“); pod uprava na manastirot „Sveti Pavle“ ima dva skita – Noviot skit „Sv. Bogorodica“ i skitot „Sv. Dimitrij-Laku“, a dva skita pripagjaat kon manastirot Vatoped – „Sveti Dimitrij“ i „Sveti Andrej“. Nekolku manastiri imaat vo svoja nadlezhnost po eden skit. Skitot „Sv. Bogorodica – Ksilurg“ mu pripagja na ruskiot manastir „Sv. Pantelejmon“, skitot „Sv. Ilija“ – na manastirot Pantokrator, skitot „Sv. Jovan Pretecha“ – na Iver, skitot „Sv. Pantelejmon“ – na Kutlumush i skitot „Sv. Blagoveshtenie“ – na Ksenofont. Vo tekot na mnoguvekovnata istorija Sveta Gora teritorijalno pripagjala kon razni drzhavi, pri shto najdolg period bila vo ram-kite na Vizantija i na Otomanskata Imperija. Osobeno chesto vladetelite na Sveta Gora se menuvale vo ⅩⅤⅠⅠⅠ v. Po raspadot na vizantiskata drzhava vo pochetokot na ⅩⅤⅠⅠⅠ v., Sveta Gora vleguva vo granicite na Solunskoto Kralstvo (1204–1222), a potoa bi-la pod vlasta na Epirskoto i na Carigradskoto Carstvo (od 1261). Vo toj period kratko vreme Sveta Gora bila pod vlasta na bugarskiot car Ivan Asen Ⅱ, dodeka vo ⅩⅣ v. nekolku decenii bila i vo ramkite na srednovekovnata srpska drzhava (1345–1371). Po prodorot na Turcite na Balkanot, a osobeno po Marichkata bitka (1371) se sozdavaat uslovi za turska okupacija na Sveta Gora. Prvata okupacija na Sveta Gora od edna godina. Kaj niv vlasta na Zahari Zograf: „Izgonuvanje na trgovcite od hramot, Bludniot sin i Nenasitniot“, Velika Lavra, freska vo crkvata „Sv. Atanas“, Sveta Gora (1852) igumenot e rechisi simbolichna. Turcite trae od 1385 do 1404 g., dodeka konechnoto prisoedinuvanje na Poluostrovot kon turskata drzhava stanuva po pagjanjeto na Solun (1430). Od ovaa godina, pa s“ do 1912 g. Sveta Gora i Svetogorskata monashka zaednica se naogjaat vo ramkite na Turskata Imperija. Vo esenta na 1912 g. Sveta Gora e okupirana od grchkata vojska, a na Londonskata konferencija (1913) e potvrdena i zagarantirana avtonomnosta i neutralnosta na Monashkata Republika. Konechniot status na Poluostrovot e definiran so Mirovniot dogovor od Lozana vo 1923 god., so koj Sveta Gora e definirana kako teokratska republika pod drzhavniot suverenitet na Grcija, so garancija na nepovredlivosta na negrchkite manastiri. Vo toj dolg period od istorijata na Sveta Gora svetogorskite manastiri chesto bile razurnuvani i odnovo gradeni. Mnogu stradala i monashkata zaednica, kako i umetnichkite dela, starite knigi i arhivskata dokumentacija. Takvite razurnuvanja bile osobeno katastrofalni vo vremeto na Krstonosnite vojni (1204–1261), pri napadite na katalonskite gusari od pochetokot na ⅩⅣ v. (1307–1309) i vo vremeto na Grchkoto vostanie (1821–1829), koga mnogu svetogorski monasi otvoreno zastanale na stranata na vostanicite. Toa dovelo do okupacija na Sveta Gora od otomanskata vlast, pri shto vo svetogorskite manastiri celi deset godini bile stacionirani okolu iljada turski vojnici, koi gi terorizirale monasite i gi ograbuvale manastirite. Zatoa na Londonskata megjunarodna konferencija (1830), koga e priznaena nezavisnosta na Grcija, e proklamirana i megjunarodna zashtita na Sveta Gora. Slichno reshenie e doneseno i na Berlinskiot kongres (1878), koga Sveta Gora e stavena pod kontrola na specijalna megjunarodna komisija. USHTE od najstaro vreme zhivotot vo Sveta Gora se ureduva so specijalni tipici, vo koishto se sobrani zakonski propisi od razni sferi na monashkoto zhiveenje. Prviot takov tipik e usvoen na Monashkiot sobor odrzhan na Sveta Gora vo 972 god. Tipikot e pishuvan vrz pergament od jareshka kozha i e potvrden so specijalen hrisovul od vizantiskiot car Jovan Cimishij, poradi shto vo naukata e poznat pod iminjata Tragos τρα′γος – jarec) i Cimishiev tipik. Ovoj pergamenten dokument se chuva vo arhivata na svetogorskiot Protat vo Kareja. Podocna ovoj prv svetogorski tipik e dopolnuvan i menuvan vo zavis-Manastirot „Hilandar“ na Sveta Gora nost od potrebite na Svetogorskata monashka zaednica. Taka, od 1048 god. vo sila e nov svetogorski tipik, potvrden od vizantiskiot imperator Konstantin Ⅸ Monomah. Vo osnovata na Monomahoviot tipik lezhi prethodniot tipik na Jovan Cimishij, no vo nego se vneseni i izvesni dopolnuvanja, so koi se reguliraat nadlezhnostite na Protatot, se zabranuva hirotonija na stari lica, golobradi i evnusi, vrshenje trgovska dejnost vo Karejskata lavra i sl. Slichni promeni i dopolnuvanja se praveni i vo podocneshnite svetogorski tipici: tipikot donesen od carigradskiot patrijarh Antonij (1294), tipikot na vizantiskiot imperator Manoil Ⅱ Paleolog (1406), tipikot na carigradskiot patrijarh Eremija Ⅱ (1574), tipikot na carigradskiot patrijarh Gavril Ⅳ (1781) i tipikot na carigradskiot patrijarh Grigorij V (1810). Vo 1924 god. e donesen nov statut na Sveta Gora shto e vo funkcija do denes. Spored nego, Sveta Gora se proglasuva za avtonomna teritorija vo ramkite na grchkata drzhava. Grchkiot drzhaven suverenitet nad Sveta Gora se izrazuva preku specijalen politichki guverner, so sedishte vo glavniot grad na Monashkata Republika Kareja, naznachuvan od grchkoto Ministerstvo za nadvoreshni raboti. Kanonski i duhovno Sveta Gora pripagja pod jurisdikcija na Vselenskata patrijarshija vo Carigrad. Vo svetogorskiot glaven grad Kareja se smesteni upravnite organi na svetogorskata monashka zaednica: Sveshteniot sobor, vo chi-jashto nadlezhnost e zakonodavnata vlast, Sveshtenata opshtina – nadlezhna za upravnata vlast, i Sveshtenata epistasija, kojashto ja realizira izvrshnata vlast. Sveshteniot sobor ima 20 chlenovi – po eden pretstavnik (igumen ili proigumen) od sekoj manastir. Se sostanuva dvapati godishno vo Kareja i donesuva kanonski odluki vo soglasnost so Statutot. Vo iskluchitelno vazhni sluchai se sostanuva dvoen sobor – po dva pretstavnika od sekoj manastir. Sveshtenata opshtina, isto taka, ima dvaeset chlenovi – po eden pretstavnik od sekoj man-stir, ima ednogodishen mandat, odrzhuva sednica dvapati nedelno i nejzinite reshenija se zadolzhitelni za site manastiri. So Sveshtenata opshtina pretsedatelstvuva pretstavnikot na Velikata Lavra, pri shto na sednicite prisustvuva i protoepistatot, no bez pravo na glas. Sveshtenata epistasija, kojashto e izvrshen organ na Sveshtenata opshtina, ima chetiri chlena. Vo nea per-iodichno chlenuvaat site manastiri, vo soglasnost so sistemot od grupi po chetiri manastiri: 1. Velika Lavra, Dohijar, Ksenofont, Esfigmen; 2. Vatoped, Kutlumush, Karakal, Stavronikita; 3. Iver, Pantokrator, Filotej, Simonopetar; 4. Hilendar, Ksiropotam, Sv. Pavle, Grigorijat, i 5. Dionisijat, Zograf, Sv. Pantelejmon, Konstamonit. Sekoja od ovie chetiri grupi ja prezema Epistasijata (izvrshniot organ) za edna godina, so toa shto pretstavnicite na prvite manastiri od grupite ja nosat titulata „protoepistat“ i gi rakovodat sednicite na Epistasijata. Sveshtenata epistasija gi izvrshuva odlukite na Sveshtenata opshtina, gi upravuva finansiite, izdava vizi za prestoj na turisti na Sveta Gora i sl. Na Sveta Gora vo sila e Julijanskiot kalendar i vizantiskoto vreme, spored koe novoto denonokjie zapochnuva so zaogjanjeto na sonceto. Samo Iverskiot manastir go pochituva haldejskoto presmetuvanje na vremeto, spored koe denot pochnuva so izgrevot na sonceto. Drzhavnite sluzhbi na Sveta Gora se rakovodat spored svetovniot kalendar, t.e. spored Grigorijanskiot kalendar, a noviot den za niv zapochnuva po polnokj. Oficijalno na Sveta Gora ne se upotrebuva meso. Osnovna hrana za monashkata zaednica se: lebot, zejtinot, vinoto, maslinkite, zelenchukot i ribata. Monasite obichno jadat dvapati dnevno – nautro i navecher, so iskluchok vo ponedelnik, sreda i petok i vo posniot period, koga utrinskiot obrok se zamenuva so chaj i leb. LIT.: Porfirij Uspenskij, Istoridj Afona. 1. Afon djzdz=eskij, Kiev, 1877; 2. Afon hristianskij, mirskij, Kiev 1877; 3. Afon monasheskij, Kiev, 1877; N. P. Kondakov, Pamdjtniki hristidjnskogo iskusstva na Afone, Sankt Peterburg, 1902; Vl. Moshin, Russkie na Afone i russko-vizantijskie otnoshenidj v Ⅺ-ⅩⅠⅠ vv. „Bdzzantinoslavica“, Praha, 1947-1948, 9, 55-85; 1950, 11, 32-60; F. Dolger, Monchland Athos, München, 1963; E. A. De Mendieta, Mount Athos. The Garden of the Panagia, Berlin-Amsterdam, 1972; M. ZHivojinoviђ, Svetogorske ђelije i pirgovi u srednjem veku, Beograd, 1972; Atanasije Angelopulos, Monashka zajednica Svete Gore, Manastir Hilandar, 1997; GJorgji Pop-Atanasov, Sveta Gora, Skopje, 2007. GJ. P. At. SVETA ZLATA MEGLENSKA
Кирилична верзија на написот
СВЕТА ГОРА