OHRIDSKA ARHIEPISKOPIJA-PATRIJARSHIJA (Ⅹ v. – 1767 g.) – avtokefalna pravoslav-Ohrid, naselba so tradicionalna arhitektura na crkva, sozdadena vo vremeto na Diecezata na Ohridskata arhiepiskopija vo polovinata na Ⅺ vek Samuilovoto carstvo. Osnovanjeto na samostojnata crkva vo Makedonija, spored edni istrazhuvachi, se temeli na tradiciite sozdadeni na avtokefalnata arhiepiskopija Justinijana Prima (534). Taa tradicija doshla do izraz so bogatata crkovno-prosvetna i kulturna dejnost na sv. Kliment i sv. Naum Ohridski, koga vo Makedonija bilo izgradeno brojno slovensko sveshtenstvo i monashtvo, a sv. Kliment bil prv slovenski episkop (893). Vrz taa osnova i tradicija, bila sozdadena samostojna crkva – PresPechatot na Ohridskata panska arhiearhiepiskopija (ⅩⅤⅠ v.) piskopija, so sedishte na o. Sv. Ahil vo Prespanskoto Ezero. Samuil ja izdignal vo rang na patrijarshija, a sedishteto $ go premestil vo Ohrid. Pod jurisdikcija na Ohridskata patrijarshija bile eparhiite vo Makedonija, Tesalija, Epir, (den.) Albanija, Duklja, Travunija, Bosna, Rashka, Srem, podunavska Bugarija i kievska Rusija (1037). Po propasta na Samuilovata drzhava (1018), vizantiskiot imperator Vasilij Ⅱ, so povelbite od 1019 i 1020 g., Ohridskata patrijarshija ja simnal na ponizok rang – arhiepiskopija i gi potvrdil nejzinata avtokefalnost i nezavisnosta od carigradskiot patrijarh. Jovan ¶ (1018–1037) bil prviot ohridski arhiepiskop vo vizantiskiot period od makedonsko poteklo. Po unishtuvanjeto na Vizantiskata Imperija od strana na krstonoscite (1204), Ohridskata arhiepiskopija i ponatamu egzistirala kako avtokefalna crkva. Vo Baranje pomosh od chetiri makedonski manastiri do ruskiot car Aleksej Romanov (4. Ⅱ 1654) vremeto na kratkotrajnoto bugarsko vladeenje vo Makedonija i vo vremeto na vladeenjeto na samostojniot feudalen vladetel Strez, Ohridskata arhiepiskopija ja zachuvala svojata avtokefalnost. Po smrtta na Strez, koga Makedonija potpadnala pod vlasta na Epirskoto Despotstvo, Ohridskata arhiepiskopija i ponatamu egzistirala kako samostojna crkva, kako i vo vremeto na nikejskoto vladeenje so Makedonija. Po vozobnovuvanjeto na Vizantija (1261), Ohridskata crkva ne samo shto ja zachuvala svojata samostojnost, tuku i go povratila svojot ugled. Po golemite srpski osvojuvanja na Makedonija, Ohridskata arhiepiskopija i natamu ostanala samostojna crkva. Koga Makedonija potpadnala pod osmanliska vlast, Ohridskata arhiepiskopija ja zachuvala svojata avtokefalnost i dobila privilegii od sultanite. Po ukinuvanjeto na Trnovskata patrijarshija, pod jurisdikcija na Ohridskata arhiepiskopija se nashle Sofiskata i Vidinskata eparhija, a po ukinuvanjeto na Pekjskata patrijarshija, site nejzini eparhii potpadnale pod vlasta na Ohridskata crkva. Po vospostavuvanjeto na Florentinskata unija (1439), Ohridskata arhiepiskopija ja proshirila svojata vlast vo Vlashko i vo Moldavija. Vo vtorata pol. na Naredba od pomoshnikot na kadijata na Rekanskata kaza za dozvola za bienje na crkovnite kambani (maj 1838) ⅩⅤⅠ v. Ohridskata arhiepiskopija vospostavila jurisdikcija vrz Italijanskata pravoslavna eparhija i vrz Berskata i Drachkata eparhija. Vo eden period Ohridskata arhiepiskopija imala 33 eparhii. Arhiepiskopijata kako avtokefalna crkva se upravuvala od samostoen poglavar – arhiepiskop. Sedishteto im se naogjalo vo Ohrid. Arhiepiskopot ja pretstavuval crkvata vo odnosite so drugite pravoslavni crkvi i drzhavi. Arhiepiskopot zasedaval so SAS i gi svikuval crkovnonarodnite sobori. Administrativno, Ohridskata arhiepiskopija bila podelena na eparhii, arhijerejski namesnishtva, parohii i crkovni opshtini. Mitropolitite i episkopite samostojno upravuvale so svoite eparhii. Ohridskata arhiepiskopija imala i svoi crkovni sudovi. So niv se regulirale oddelni, crkovno-prosvetni, nasledni, semejno-brachni i brakorazvodni dela i sporovi, nadvor od osmanliskite zakoni. So toa vernicite na Ohridskata arhiepiskopija uzhivale izvesen stepen na avtonomija vo oblasta na svoite vnatreshni crkovno-religiozni i opshtestveni raboti. Preku Ohridskata arhiepiskopija, makedonskiot narod go odrzhuval i go neguval so vekovi sv. Klimentoviot, a so toa i makedonskiot crkovnonaroden duh i tradicija. Prvite teritorijalni zagubi Ohridskata arhiepiskopija gi imala po obnovata na Pekjskata patrijarshija (1557), koja vospostavila jurisdikcija nad site srpski i nekolku makedonski eparhii vo severniot del na Makedonija. Ohridskata arhiepiskopija gi zagubila eparhiite vo Vlashko i vo Moldavija, kako i Berskata i Italijanskata i drugi eparhii. Kon poch. na ⅩⅤⅠⅠ v. Ohridskata arhiepiskopija imala vlast nad 17 eparhii vo Makedonija i vo nekoi delovi od Albanija. Kon sredinata na ⅩⅤⅠ i poch. na ⅩⅤⅠⅠ v. na mnogu crkvi i manastiri pod jurisdikcija na Ohridskata arhiepiskopija im bile nalozheni teshki danoci. Mnogu hramovi bile opustosheni i paralizirani za normalna dejnost. Zatoa arhiepiskopi, episkopi, mitropoliti i arhimandriti na Ohridskata arhiepiskopija tajno patuvale vo Evropa, posebno vo Rusija, za da baraat pomosh. Ohridskite arhierei i erei barale i oruzhena pomosh (vojnici, oruzhje i sl., za da se oslobodat od Osmanliite) ili pari (milostina) za da gi otplatat dolgovite na svoite hramovi. Teshkata materijalna polozhba na vernicite pod jurisdikcija na Ohridskata arhiepiskopija oso-
Кирилична верзија на написот
ОХРИДСКА АРХИЕПИСКОПИЈА-ПАТРИЈАРШИЈА