ILIKJ, Voislav I

ILIKJ, Voislav I. (s. Banishta, Debarsko, 1. Ⅴ 1916 – Belgrad, 21. Ⅳ 1988) – makedonski slavist i poet, literaturen istorichar i kritichar, univerzitetski profesor po makedonski jazik i literatura. Osnovnoto i srednoto obrazovanie gi zavrshuva vo Bitola (1922–1935), a po diplomiranjeto na Filozofskiot fakultet vo Belgrad (1935–1939) raboti kako korektor vo v. „Pravda” i potoa kako gimnazijalen profesor vo Vrbas i vo Belgrad (1941–1944). Se prijavuva dobrovolec vo Makedonskata brigada „J. Sandanski”, no naskoro e ispraten vo Skopje kako delegat na Ⅱ kongres na Antifashistichkata mladina na Makedonija (1944–1945) i e postaven za referent na Komisijata za makedonski jazik pri Poverenstvoto za prosveta na ASNOM (1945). Raboti vrz terminologijata na makedonskiot literaturen jazik i e chlen na Vtorata jazichna komisija. Naznachen e za urednik na Kulturnata rubrika na v. „Nova Makedonija” (1945). Se vrakja vo Belgrad i raboti kako gimnazijalen profesor (1945– 1957). Konkurira za nastavno mes-to na Filozofskiot fakultet, nudejkji podgotvena doktorska disertacija za bitolskiot govor (1947), no po shestgodishno chekanje prijavuva nova tema za poetskiot jazik na Branko Radichevikj (1956), koja po dve godini ja odbranuva i stanuva profesor po makedonski jazik i literatura na Filozofskiot fakultet vo Novi Sad, a honorarno vo Belgrad i vo Prishtina. Kako poet na srpski jazik (Voislav Ilikj-Najmlagji) se projavuva so stihozbirkite „Raspinjanja i umirenja” i „Aspekti”, a po Vojnata i „Ognjeni signali” i „Nebo mozhe da cheka”. Rano se projavuva i so stihovi na makedonski, no se objaveni samo pesnite „Tugjina, tuga golema” (1937) i „Tutunari” (1939), a podocna i stihozbirkata „Vreme i reka” (1975). Avtor e na nekolku publikacii od oblasta na istorijata na makedonskata literatura i na posebna monografija za V. CHernodrinski. BIB.: Raspinjanja i umirenja, Bitolj, 1935; Aspekti, Bitolj,1936; Pesnichki jezik Branka RadicheviÊa, Beograd, 1964; Tokovi makedonske knjizhevnosti. Studije, eseji, portreti, Prishtina, 1976; Nebo mozhe da cheka, Beograd, 1984; Branko RadicheviÊ u svom i nashem vremenu, Beograd, 1986; Revolucioner na Dimitar Hadjidinev, Gevgelija, 1988; Lice i maski (Kniga za CHernodrinski), Skopje, 1988; Race nad ezeroto, Skopje, 1990; ZHivi ptici. Bitola – Belgrad 1935–1940, Ohrid, 1996; Stari pesni, Ohrid, 1996; Lirski buket, Ohrid, 1997. LIT.: Blazhe Ristovski, Voislav I. Ilikj vo istorijata na makedonskata poezija od triesettite godini, „Sovremenost”, DJDJV, 9–10, 1975, 71–96; istiot, Makedonskiot stih 1900–1944. Istrazhuvanja i materijali, I, Skopje, 1980, 212–226; Jovanka Stojanovska-Drugovac, Blesok i traenje. Knizhevnoto i nauchnoto delo na Voislav I. Ilikj, Skopje, 1997; D-r Stojan Risteski, Prilozi za istorijata na makedonskiot jazik, Ohrid, 2000, 102–126 i 216–247. Bl. R.


Кирилична верзија на написот
ИЛИЌ, Воислав И
 

Leave a comment

Вашата адреса за е-пошта нема да биде објавена. Задолжителните полиња се означени со *