GLIGOROV, Kiro Blagoev

GLIGOROV, Kiro Blagoev (SHtip, 3. Ⅴ 1917) – aktivist na makedonskoto studentsko i komunistichko dvizhenje, makedonski i jugoslovenski pravno-ekonomski struchnjak, politichar i drzhavnik, prv pretsedatel na samostojna i nezavisna RM. Po zavrshuvanjeto na osnovnoto obrazovanie vo rodniot grad (1924– 1928), uchi vo Mashkata gimnazija vo Skopje (1932–1936). Uchestvuva vo Literaturnata druzhina, a potoa vo uchenichkata „Grupa Makedonci“ shto prerasnuva vo nacionalnopolitichka tajna Makedonska mladinska revolucionerna organizacija, pod rakovodstvo na Dimche Adjimitreski i vo vrska so partiskiot funkcioner Kocho Racin, so klonovi i vo drugi gradovi vo Makedonija (1932–1934). Po ubistvoto na kralot Aleksandar nastanuvaat apsenja i progoni i Organizacijata zamira. Po maturiranjeto se zapishuva na Pravniot fakultet vo Belgrad (1936–1940), kade shto se vkluchuva kako chlen, a izvesno vreme i kako sekretar na Kulturno-umetnichkoto drushtvo „Vardar“. Zaedno so zagrepskite chlenovi na Kulturno-prosvetnoto drushtvo „Vardar“ uchestvuva vo Makedonskoto narodno dvizhenje, a vo letnata vakancija i vo dejnosta na Studentskata kolonija vo Ohrid. Kako student od Ⅲ godina, vo nastanatata provala toj prvpat e uapsen, no poradi nemanje dokazi e osloboden. Vo zatvorot ja sostavil pesnata „Lenka“ shto stanuva mnogu popularna i vo tekot na NOB. Po diplomiranjeto se vrabotuva kako pripravnik vo advokatska kancelarija vo Belgrad (1940). Po germanskoto bombardiranje na Belgrad (6. Ⅳ 1941) se vrakja vo Skopje kako pravnik vo evrejskata „Vardar-banka“, a potoa otvora svoja advokatska kancelarija (1941–1943) i dejstvuva vo kontakt so Kuzman Josifovski, kojshto zhivee ilegalno vo kukjata na Gligorovata teshta. Vo esenta na 1943 g. stanuva chlen na ANOK, formiran vo Skopje po inicijativa na K. Josifovski. Po razgleduvanjeto na objaveniot Manifest na Gsh na NOV i POM (oktomvri 1943), ANOK izrazuva nesoglasnost so jugoslovenskata koncepcija i celite na borbata, zastapuvajkji se za obedinuvanje na delovite na Makedonija vo edinstvena borba za sloboda. Prigovorot na ANOK na Manifestot (vo vid na pismo do Gsh na NOV i POM) go formuliraat K. Gligorov i Bl. Hadjipanzov (dekemvri 1943). Negativnata reakcija na ovoj Prigovor chlenovite na ANOK ja chuvstvuvaat i dolgo po Osloboduvanjeto. Vo pochetokot na maj 1944 g. izleguva partizan i stanuva chlen i sekretar na Inicijativniot odbor za svikuvanje na ASNOM i uchestvuva vo podgotovkata na politichkiot referat. Na Prvoto zasedanie na ASNOM (2. Ⅷ 1944) K. Gligorov e sekretar na Prezidiumot i zaedno so V. Malinska go vodat zapisnikot na sednicite. Na Zasedanieto e izbran za chlen na AVNOJ i potoa upaten na Vis kako pretstavnik na Makedonija vo AVNOJ. Po osloboduvanjeto na Belgrad (20. H 1944) se vrakja od Vis i naskoro stignuva vo Skopje za uchestvo na Ⅱ zasedanie na ASNOM (28–31. Pretsedatelot Kiro Gligorov ja proglasuva nezavisnosta na RM po Referendumot (8 septemvri 1991) Ⅻ 1944), koga e izbran vo Prezidiumot, a potoa i za negov sekretar za finansii. Obvinet so grupata makedonski intelektualci kako avtonomisti i separatisti, i toj e praten vo Belgrad (mart 1945). Opredelen e za pomoshnik na generalniot sekretar na Pretsedatelstvoto na Vladata na FNRJ (1945–1947), potoa pomoshnik-minister za finansii (1947–1952), pa pomoshnik-pretsedatel na Stopanskiot sovet na Vladata na FNRJ (1952–1953), zamenik-direktor na Sojuzniot zavod za stopansko planiranje (1953–1955), sekretar za stopanstvo – koordinator vo Sojuznata vlada (1956), sekretar na Sekretarijatot na SIS za opshtostopanski raboti i istovremeno e izbran za chlen na CK na SKJ (1956–1962). Stanuva sojuzen sekretar za finansii (1962–1967), a po zemjotresot vo Skopje (26. Ⅶ 1963) e zadolzhen od SIS za izrabotka na programa za obnovata na razurnatiot grad, kako i za sproveduvanje na prvite stopanski reformi (1965). Postaven e za potpretsedatel na SIS (1967–1969), pa chlen na Pretsedatelstvoto na CK na SKJ i na Izvrshnoto biro (1969–1971), chlen na Pretsedatelstvoto na SFRJ (1971–1972), odnovo chlen na Izvrshnoto biro na Pretsedatelstvoto na SKJ (1972–1974), Pretsedatel na Sobranieto na SFRJ (1974 –1978), chlen na Sovetot na Federacijata (1978–1987) i vo 1987 g. e penzioniran (so angazhman vo ti-mot za reformi na pretsedatelot na SIS A. Markovikj). Vo fevruari 1990 g. se vkluchuva vo Makedonskiot forum za podgotovka na makedonska nacionalna programa i celo vreme doagja od Belgrad i aktivno uchestvuva na negovite sostanoci, na koi se razgleduva situacijata vo Jugoslovenskata federacija i mozhnostite za razvrskata so osamostojuvanje na Makedonija. Po izglasuvanjeto na Deklaracijata za suverenost na drzhavata (25. Ⅰ 1991), G. e izbran od povekjepartiskoto Sobranie za prv pretsedatel na samostojna i suverena RM (27. Ⅰ 1991). Pri priemot na RM vo chlenstvo vo OON (pod referencata BJRM) odrzhuva prv govor pred Generalnoto sobranie na ON (7. Ⅳ 1993). Na opshti pretsedatelski izbori so mnozinstvo glasovi povtorno e izbran za pretsedatel na Republikata (16. H 1994). Na 13. IX 1995 g. vo OON e potpishana Privremenata spogodba za normalizacija na odnosite so Grcija, na 2 oktomvri vo Belgrad go potpishuva Dogovorot za megjusebno priznavanje so SRJ, a na 3 oktomvri 1995 g. vo Skopje e izvrshen neuspeshen atentat vrz pretsedatelot na Republikata. Po nekolkumesechnoto lekuvanje, na 10. Ⅰ 1996 g. pretsedatelot se vrakja na svojata rabotna dolzhnost. Vo Helsinki so svechena izjava pretsedatelot go potvrdi pristapuvanjeto na RM kon Zavrshniot dokument na KEBS (29. Ⅴ 1996). Za uspeshnoto i konstruktivno vodenje na drzhavata i veshtoto reguliranje na megjunarodnite odnosi na RM, dobitnik e na golem broj megjunarodni nagradi i priznanija. Po govorot na Univerzitetot vo Pitsburg (SAD) e proglasen za pochesen doktor na Univerzitetot (21. IX 1997), a vo Neapol (Italija) mu e vrachena Mediteranskata nagrada za mir (5. Ⅰ 1998). Po istekot na vtoriot pretsedatelski mandat, mu go otstapuva pretsedatelskoto mesto na novoizbraniot kandidat na VMRO-DPMNE Boris Trajkovski (19. XI 1999). Nezadovolen i revoltiran od nachinot na vodenjeto na nadvoreshnata i vnatreshnata drzhavna politika, Gligorov povekjepati javno reagira. Po nadvoreshnata albanska agresija protiv makedonskata drzhava, toj na pretsedatelot Trajkovski jasno mu veli: „Ova e klasichna okupacija i rabotata treba da $ se prepushti na Armijata – samo Armijata e nadlezhna, ima potencijal i podgotvenost da se spravi so sostojba na okupacija na teritorijata.“ Vo voenata kriza vo Makedonija se obnovuva Forumot za Makedonija 2001, vo koj pak aktivno se vkluchuva i poraneshniot pretsedatel na Republikata (29. Ⅵ 2001). Vo povekje javni nastapi go izrazuva svoeto nezadovolstvo od potpishuvanjeto na kompromisniot Ramkoven dogovor i preku Forumot nastojuva da se izmenat predlozhenite amandmani na Ustavot. Tie sostojbi se odrazeni i vo negovite momoari „Makedonija e sè shto imame“, promovirani vo MANU (26. Ⅳ 2001) i potoa preveduvani i promovirani vo povekje zemji od Balkanot i vo Evropa. BIB.: Makedonija e sè shto imame, Skopje, 2001; Makedonija e sè shto imame. Vtoro, dopolneto izdanie, Kultura, 2002; Atentat… den potoa, Skopje, 2002; Viorni vreminja. Republika Makedonija realnost na Balkanot, Skopje, 2004; Site jugoslovenski stopanski reformi, Skopje, 2006. Bl. R. LJube Gligorovski GLIGOROVSKI, LJube Golabov


Кирилична верзија на написот
ГЛИГОРОВ, Киро Благоев
 

Leave a comment

Вашата адреса за е-пошта нема да биде објавена. Задолжителните полиња се означени со *