GAVRIL LESNOVSKI (s. Osiche, megju Kriva Palanka i Kratovo, XI v.) – pustinozhitel, asket, prepodoben, chudotvorec; zaedno so prepodobnite Joan Rilski, Joakim Osogovski i Prohor Pchinjski se osnovopolozhnici na juzhnoslovenskoto i makedonsko eremitsko (anahoretsko) monashtvo. Se podvizuval i asketuval vo okolinata na Zletovska Planina. Negovata svetost i kult se posveteni na Lesnovskiot manastir „Sv. arhangeli Mihail i Gavril“. Vo zhitijata se srekjavaat podatoci deka toj go izgradil ili se zamonashil vo manastirot i ottamu zaminal vo okolinata na podvizuvanje. Negoviot svetitelski kult se shirel i se razvival preku religiozno-duhovnata, knizhevnata, muzichkata, likovnata i narodnata tradicija. Za nego bile sostaveni zhitija i sluzhbi vo vtorata polovina na XI, vo ⅩⅠⅠⅠ i vo vtorata polovina na ⅩⅤⅠ ili najdocna vo ⅩⅤⅠⅠ v. Kultot na prep. Gavril bil odrzhuvan i vo slikarskata tradicija so slikanjeto na negovi portreti po freskozhivopisite, ikonite, rakopisite i po drugiot crkoven inventar, kako i vo narodnoto tvoreshtvo, vo golem broj mesni predanija i legendi.LIT.: I. Velev, Sveti Gavril Lesnovski vo knizhevnata tradicija, Skopje, 1996; Cv. Grozdanov, Portreti na svetitelite od Makedonija od IX–ⅩⅤⅠⅠⅠ vek, Skopje, 1983, 159–180; V. Stojchevska-Antikj, Lokalni hagiografii vo Makedonija, Ⅱ izmeneto i dopolneto izdanie, Skopje, 2003, 50–55 i 156–177; P. Slankamenac, Legende o juzhnoslovenskim anahoretima, „Glasnik Skopskog nauchnog drushtva“, knj. 1, Skoplje, 1925, 215–235. I. Vel. Gavril Radomir (prv od desno), minijatura od t.n. madridski rakopis (XI/Ⅻ v.)
Кирилична верзија на написот
ГАВРИЛ ЛЕСНОВСКИ