ZBORNIKOT NA MILADINOVCI – najznachajnata kniga na makedonskata prerodba, zaednichko delo na dvajcata brakja Dimitrija i Konstantin. Na 24. Ⅵ 1861 g. prvite primeroci od zbornikot ja napushtile pechatnicata na Anteta Jakikj vo Zagreb i im bile isporachani na pretplatnicite. Zbornikot e finansiran od hrvatskiot biskup Josip Juraj shtrosmaer, za shto Konstantin vo posveteta mu iskazhuva golema blagodarnost. Zbornikot BŠlgarski narodni p‹sni sobrani odъ BratÝя Miladinovci Dimitriя i Konstantina i izdani odъ Konstantina vъ Zagrebъ, vъ knigopechatnicata na A. Ѕkicha, 1861, sodrzhi 584 pesni od razni kraishta na Makedonija (Struga, Ohrid, Bitola, Prilep, Veles, Debar, Kukush, Kostur i dr.), kon koi neposredno pred objavuvanjeto se priklucheni 76 bugarski pesni od Sofija i od Panagjurishte shto Konstantin gi dobil od V. CHolakov. Pesnite se podeleni vo grupi: samovilski, drugi stari, crkovni, junachki, zhaljovni, smeshni, ljubovni, svadbe-Faksimil od zbornikot na Miladinovci ni, lazarski, na Vodici, na GJurgjovden i zhetvarski. Zbornikot sodrzhi i drugi folklorni i etnografski materijali (detski igri, svadbeni i godishni obichai od Struga i Kukush, veruvanja, igri, predanija, sopstveni iminja, poslovici, gatanki, rechnik, iminja na pretplatnicite). Vo predgovorot Konstantin gi iznesuva svoite sfakjanja za narodnoto tvoreshtvo kako „pokazalka na stepenot na umstvenoto razvitie od narodot i ogledalo na negoviot zhivot“, za narodnoto oro kako „uchilishte kade se usovrshenstvuvala narodnata ni poezija“ i sl. Konstantin pri izborot na pesnite vrshel selekcija, od povekje varijanti ja izbiral najdobrata, shto znachi Zbornikot ima karakter na antologija. Ushte koga zaminal na studii vo Rusija, Konstantin ponesol odreden fond pesni. I podocna Dimitrija sobiral folklorni materijali i mu gi prakjal na brata si. Konstantin ne uspeal zbornikot da go objavi vo Rusija, iako za nego najpofalno se iskazhale znachajni iminja od ruskata slavistichka nauka. Toj vospostavil kontakt so shtrosmaer i dogovoril sredba vo Viena. Golemiot mecena na slovenskata kultura se soglasil da go finansira Zbornikot so edna zabeleshka – materijalite shto bile zapishani so grchki bukvi da bidat prepishani so kirilica. Konstantin toa go prifatil. Spored spisokot na pretplatnicite, Zbornikot imal porachki od Viena, Bu-dim, Dubrovnik, LJubljana, Maribor, Osiek, Temishvar, Zagreb, Belgrad, Haskovo, Pariz, Praga i drugi mesta, no nema pretplatnici od Makedonija, shto znachi deka oglasot za pretplata od Konstantin vo „Dunavski lebed“ od 7. Ⅱ 1861 g. ne bil poznat vo Makedonija. Po objavuvanjeto, Zbornikot imal odglasi vo povekje zemji. Popularnosta na Zbornikot i sudbinata na brakjata Miladinovci bile prichina nivnite iminja da vlezat i vo literaturni dela. Iako Zbornikot izvesen period ostanal nepoznat vo Makedonija, toj podocna sepak si ja odigral ulogata na programa za sobiranje i afirmacija na makedonskiot folklor. Site poistaknati sobirachi ovoj zbornik go imale i za primer i za inspiracija. shapkarev zapishal deka triumfite na Miladinovci, Karadjikj i Kuhach ne mu davale da zaspie; M. Cepenkov go chuval doma i go peel „kako vtoro vangelie“, a Ikonomov vo predgovorot kon svojata zbirka zapishal deka ostvaruva delo „spored iskazhanata zhelba na brakjata Miladinovci“. LIT.: Zbornikot na Miladinovci, Struga, 1994; Kiril Penushliski, Odbrani folkloristichki trudovi, 1, Skopje, 1988; Kiril Penushliski, Makedonski folklor, Istoriski pregled, Skopje, 1999; Gane Todorovski, Traktati za sonceljubivite, Skopje, 1974; Dimitar Mitrev, Po tragite od podvigot na Miladinovci. Predgovor vo: Miladinovci, Zbornik (1861–1961), Skopje, 1962; Haralampie Polenakovikj, Studii za Miladinovci, Izbrani dela 5, Skopje, 1989; Kniga za Miladinovci (1862–1962). Zbornik od studii, statii i prilozi, Skopje, 1962; ZHivotot i deloto na brakjata Miladinovci, Skopje, 1984. M. Kit.
Кирилична верзија на написот
ЗБОРНИКОТ НА МИЛАДИНОВЦИ