SUROVA (SURVA) – imenuvanje na Novata godina spored stariot kalendar. Imeto doagja od surovenjeto, udiranjeto na lugjeto i stokata (osobeno bolnite i iznemoshtenite) so surovi prachki, so veruvanje deka kje iniciraat zdravje i srekja. I vo pesnite se pee: „Surova, surova godina…“ Obichaite gi izveduvaat oddelno decata, oddelno vozrasnite. Decata palat ogan na sretseloto, potoa odat po domovite i peat vasilicharski pesni, gi surovat domashnite i za toa dobivaat darovi. Vozrasnite pak se organiziraat vo pogolemi druzhini, peat pesni, izveduvaat dramski igri so mnogu vulgarni sodrzhini, gi surovat lugjeto, gi brkaat demonite, no kazhuvaat i mnogu blagoslovi za srekjna i plodna godina. LIT.: Srpski narodni obichaji u –evÚeliskoj kazi. Prikupio i opisao Stefan Tanovi¢, uchitelj, Beograd, 1927; Vera Klichkova, Bozhikjni obichai vo Skopskata Kotlina, „Glasnik na Etnoloshkiot muzej“, 1, Skopje, 1960; Naum Celakovski, Debarca, obredi i obredni igri, Skopje, 1984; Marko Kitevski, Makedonski praznici, Skopje, 2001. M. Kit.
Кирилична верзија на написот
СУРОВА