POPIVANOV, Stefan Makedonovich (Kochani ili Veles, 17. Ⅶ 1875 – SSSR, 1932) – gimnazijalen uchitel i komunistichki deec, tatko na Malina i Ceko Popivanovi. Poradi uchestvoto vo atentatot nad bugarskiot minister za prosveta vo Sofija, celoto semejstvo mu bilo uapseno (1918). Bil chlen na BKP. Od politichki prichini se preselil vo Belgrad (1920), a potoa vo Skopje stanal sekretar na PK na KPJ za Makedonija (1922). Istovremeno negovata kjerka Malina bila chlen na MK na KPJ vo Skopje, a sinot Ceko sekretar na SKOJ. Po povtornoto apsenje (1924), bil delegat na Ⅴ kongres na KI (1924). Podocna bil povikan vo SSSR (1929). Izvesno vreme so ruski brod prestojuval na Baltichkoto More (1931/32). Bil uapsen i osuden vo Stalinovite chistki. Posmrtno e rehabilitiran (28. H 1963). LIT.: Dimche i Todor Zografski, KPJ i VMRO (Obedineta), INI, Skopje, 1974; Bane CHadikovski, Revolucionerniot pat na Stefan Popivanov, „Glasnik“na INI, br. 3, Skopje, 1980; Kuzman Georgievski, Eden svetol lik, Sekjavanja na sovremenicite za Malina Popivanova, „Gocevi denovi – Pesna za Goce“, Ⅶ, 7, Skopje, 7. Ⅱ 1981, 20-21; Kuzman Georgievski – Sasha Markus, Makedonskata revolucionerka Malina Popivanova, Skopje, 1985. S. Ml. Ceko Stefanov Popivanov POPIVANOV, Ceko Stefanov/Stefanovikj (Kochani, 27. Ⅸ 1907 – Skopje, 20. Ⅸ 1944) – makedonski knizhevno-kulturen i opshtestveno-politichki deec, poet, prozaist i dramski avtor, novinar i publicist. Sin na makedonskiot komunistichki vodach Stefan Popivanov (podocna likvidiran vo SSSR) i brat na mladinskata komunistichka aktivistka i sibirska zatochenichka Malina Popivanova. Kako uchenik vo Skopje Ceko vleguva vo rakovodstvoto na skoevska grupa (1922), chlen i potoa sekretar e na Oblasniot komitet na SKOJ (1924), od slednata godina stanuva i politichki sekretar na SKOJ za Makedonija i delegat na Ⅱ kongres na SKOJ vo Viena, kako i pretsedatel na Mesniot sindikalen sovet vo Skopje. Postojano e vo fokusot na rabotnichkoto i nacionalnoto dvizhenje vo Makedonija. Po likvidacijata na tatko mu i internacijata na sestra mu vo SSSR, nastanuva presvrt i vo negoviot zhivot. Uapsen vo Skopje i zatvoren vo Belgrad (1930–1931), ostanuva bez rabota so semejstvoto, progonuvan od vlastite i omrazen od soidejnicite. Vo borbata za leb, se oddava na pishuvanje poezija. Se vkluchuva vo neformalniot Literaturen kruzhok vo Skopje (1931) i so CH. Minderovikj vo Skopje objavuvaat zaednichka stihozbirka „Dokumenti“ (1932), pa ja napechatuva i poetskata „reportazhna poema“„Mata Teglach“ (1933). Povremeno sorabotuva vo razni dnevni i periodichni publikacii niz Jugoslavija, no redovno otpushtan kako „levichar“. Vo sp. „Luch“ (1937-1938) objavuva i 6 pesni na makedonski jazik, pa i fragmenti od stihuvaniot roman „Afion“. Pishuva reportazhi i patuva po Balkanot. Vo 1938/39 g. ja napishuva dramata „Zemja“ na makedonski jazik, no ne uspeva ni da ja napechati ni da ja postavi na scenata. So novinarot R. Gogikj ja objavuvaat knigata za progonot na Evreite „Podanici nichije zemlje“ (1940), a vo pochetokot na 1941 g. izleguva negovata obemna stihozbirka „Pirinchana polja“, vo koja e i posebniot ciklus pesni na makedonski jazik „Pechalbarska elegija. Odlomci pechalbarske elegije ,Lenush‘“. Po bugarskata okupacija na Makedonija (1941) podolgo vreme e bezraboten, pa kratko vreme e dopisnik od Skopje na sofiskite vesnici „Zarя“ i „Dšga“. Izvesno vreme e sorabotnik na okupatorskiot vesnik „C‹lokupna BÍlgariя“, no skoro e otpushten i ostanuva pak bez rabota i sredstva za zhivot. Prodava limonada po plazhata na Vardar. So posredstvo na K. Josifovski, so entuzijazam se vkluchuva (zaedno so 10-godishniot sin) vo sharskiot partizanski odred (1943). Podoziran i ostaven bez oruzhje, Ceko go napushta odredot (oktomvri 1943). Faten e od bugarskata policija i, po site istezanija vo Skopskiot istrazhen zatvor, pravi provala. Kako interniran vo Batkunskiot manastir vo Bugarija, gi napishuva poemite „L•mnali ognove“ (na bugarski) i „Ogin i plamen“ so posveta „Na Bane“ (na makedonski jazik). Pushten od internacijata (10. Ⅵ 1944), vo Skopje pak e bez rabota i so zakani od partizanskata vojska za odmazda za predavstvo. Neposredno pred Osloboduvanjeto na Skopje, samiot si go odzema zhivotot. BIB.: Dokumenti (so CHedomir Minderovikj), Skoplje, 1932; Mata Teglach, Skoplje, 1933; Podanici nichije zemlje (so Radoslav Gogikj), Beograd, 1940; Pirinchana polja, Skoplje, 1941; D-r Blazhe Ristovski, Makedonskiot stih 1900–1944. Istrazhuvanja i materijali, Skopje, 1980, 235–265; Zemjata. Drama vo tri china. Predgovor, redakcija i prevod na remarkite d-r Blazhe Ristovski, Skopje, 1996. LIT.: Blazhe Ristovski, Prilog kon makedonskata literaturna istorija, „Sovremenost“, ⅩⅣ, 6, 1964, 614–621; istiot, Portreti i procesi od makedonskata literaturna i nacionalna istorija, Ⅱ, Skopje, 1989, 394–427. Bl. R. Malina Stefanova Popivanova
Кирилична верзија на написот
ПОПИВАНОВ, Стефан Македонович