POPARSOV, Petar (s. Bogomila, Veleshko, 21. H 1872 – Sofija, 1. I 1941) – makedonski kulturnonacionalen i revolucioneren deec, „lozar“, gimnazijalen profesor, pisatel i publicist. Po shkoluvanjeto vo rodnoto selo, vo Veles i vo Solun, kako eden od antiegzarhiskite buntovnici, zaedno so pogolema grupa uchenici od Solunskata gimnazija, se prefrla na shkoluvanje vo Belgrad (1889). Kako student na Velikata shkola rano ja pochuvstvuval manipulacijata na propagandite i na pochetokot na slednata godina se prefrla na Istorisko-filoloshkiot fakultet na Vishoto uchilishte vo Sofija. Togash glavno „Stambolshtinata vo Makedonija i nejzinite pretstavnici“ od Vardarski (P. Poparsov) Viena (1894) od solunskite i belgradskite begalci se sozdava jadroto na „lozarskoto“ dvizhenje. CHlen e na „Tajnata druzhba“ (krajot na 1890), od koja se sozdava Mladata makedonska knizhovna druzhina, koja od januari 1892 g. pochnuva da go izdava svojot organ „Loza“, a toj e eden od glavnite nejzini redaktori i sorabotnici. Poradi nacionalnata koncepcija na Programata na MMKD i nacionalno-separatistichkata orientacija na spisanieto i makedonskata jazichnopravopisna tendencija, vo bugarskata javnost se poveduva kampanja i teror protiv „makedonskiot nacionalen separatizam“. Naskoro Druzhinata i sp. „Loza“ se onevozmozheni. Po diplomiranjeto Poparsov stanuva profesor vo Solunskata gimnazija i zaedno so petmina drugi mladi intelektualci ja postavuvaat osnovata na MRO (23. H 1893). Kako chlen na CK na MRO, prisustvuva na organizacionata sredba vo Resen (1894), a pod psevdonimot Vardarski ja objavuva broshurata „Stambolovshtinata vo Makedonija i nejzinite pretstavnici“ (1894) shto gi pretstavuva osnovnite koncepcii na Programata na MRO. Aktivno uchestvuva na Solunskiot kongres na MRO (1896), no po Vinichkata afera (1897) e uapsen i osuden na 101 godina robija. Otkako e amnestiran (1902), ja prodolzhuva dejnosta vo Veleshko, no sproti Solunskite atentati odnovo e uapsen i od Skopskiot zatvor izleguva eden den pred objavuvanjeto na Ilindenskoto vostanie. Stanuva uchitel vo Skopje (1903/ 04), a potoa vo Solun. Odnovo e kooptiran vo CK na TMORO, no skoro se povlekuva. Od juli 1904 g. e interniran vo rodnoto selo, a vo avgust e nadvoreshen pretstavnik na TMORO vo Sofija. Iako ne uchestvuva na Rilskiot kongres (1905), izbran e za chlen na Zadgranichnoto pretstavnishtvo. Po ubistvoto na Sarafov i Garvanov (1907) e uapsen vo Sofija, no naskoro pushten i se vrakja vo Skopje (maj 1908). Aktivno uchestvuva vo zadushuvanjeto na sultanovata kontrarevolucija (1909). Kako uchitel vo Pedagoshkoto uchilishte vo Skopje (podocna i direktor i moarifski inspektor), neuspeshno uchestvuva vo izborite za pratenik, a zaedno so K. Misirkov i so bivshiot mitropolit skopski Teodosija Gologanov, pravi obid da se otvori makedonska Visoka pedagoshka shkola vo Skopje (1910). Vo Prvata balkanska vojna se zasolnuva vo Veles i so D. CHupovski ja organizira Opshtomakedonskata konferencija za spas na okupiranata Makedonija, na koja Makedonskata kolonija vo Peterburg e opolnomoshtena da gi zastapuva makedonskite interesi vo stranstvo (dekemvri 1912). Sprechen e da zaminat so CHupovski vo Pariz i London. Po Bukureshkiot dogovor (1913) stanuva uchitel vo sofiskoto selo Kostenec. CHlen e na Privremenoto pretstavnishtvo na obedinetata poraneshna VMRO vo Sofija, potpisnik na Apelot (15. Ⅲ 1919) i sorabotnik na organot „BÓletinÍ“. Po Versajskiot miroven dogovor i konechnata podelba na Makedonija napolno se povlekuva od javniot i politichkiot zhivot. Avtor e na dramskiot spev na makedonski jazik „Samuil Brsjak“ („BÓletinÍ“, 4, Sofiя, 3. Ⅵ 1919, 6). BIB.: Stambolovçinata vÍ Makedoniя i neŸnit‹pr‹dstaviteli, V‹na, 1894. LIT.: D-r Blazhe Ristovski, Makedonski letopis. Raskopki na literaturni i nacionalni temi, Ⅱ, Skopje, 231–242; istiot, Stoletija na makedonskata svest. Istrazhuvanja za kulturno-nacionalniot razvitok, Skopje, 2001, 350–359. Bl. R.
Кирилична верзија на написот
ПОПАРСОВ, Петар