PAVLOVIKJ, Miodrag (Novi Sad, 28. Ⅺ 1928) – srpski poet i eseist, prodolzhuvach na tradicijata na intelektualnata poezija, so hermetichki akcenti (87 pesni, 1952, Stolb na sekjavanje, 1953, OktaMiodrag Pavlovikj vi, 1957, Mleko od iskoni, 1962, Golema Skitija, 1969). Golemo vnimanie predizvikal kako eseist (Rokovi na poezijata, 1958, Osum poeti, 1964), kako antologichar (Antologija na srpskata poezija, 1964, Antologija na sovremenata angliska poezija, 1956 – vo koavtorstvo so S. Brkikj). Avtor e i na knigite so esei i literaturna kritika: Dnevnik na penata (1972), Poezijata i kulturata (1974). Vo 1970 g. dobil Zlaten venec na SVP. LIT.: Petre M. Andreevski, Miodrag Pavlovikj, „Kavgi“, Sk., 1970. P. Gil. Bozhin Pavlovski
Кирилична верзија на написот
ПАВЛОВИЌ, Миодраг