MICKOVIKJ, Slobodan (Bitola, 18. Ⅵ 1935 – Skopje, 21. Ⅴ 2002) – eseist, kritichar, romansier, preveduvach, univ. profesor. Zavrshil Filoloshki fakultet vo Skopje. Rabotel kako urednik za umetnichka literatura vo izdavachkata kukja „Misla“, kako i vo Makedonskiot naroden teatar. Bil urednik na sp. „Razgledi“. Doktor po filoloshki nauki. Bil profesor na Filoloshkiot fakultet „Blazhe Koneski“ vo Skopje i rakovoditel na Institutot za makedonska literatura. Bil pretsedatel na Sovetot na Strushkite vecheri na poezijata. CHlen na DPM (1965). BIB.: Razmisluvanja (kritiki, 1969), Tolkuvanja (esei i kritiki, 1973), Vreme na pesnata (esei i kritiki, 1983), Poetskite idei na Koneski (studija, 1986), Zbor i razbor (studii, esei i kritiki 1990), Aleksandar i smrtta (roman, 1992), Da se ubie Apostol (roman, 1994), Kanal (roman, 1994), Treta generacija (esei i kritiki, 1995), Ah toj Pariz shto ja ispi rekata (roman, 1995), Istorija na crnata ljubov (roman, 1996), Promena na Boga (roman, 1998), Knizhevni tekovi (esei i kritiki, 1998), Kukjata na Mazarena (roman, 1999), Samoubiecot (roman, 2002), Krale Marko (roman, 2003). R. MICKOVSKI, GJorgi Dimitrov
Кирилична верзија на написот
МИЦКОВИЌ, Слободан