MARTINOSKI, Nikola (Krushevo, 18. Ⅷ 1903 – Skopje, 7. Ⅱ 1973) – slikar, pedagog, eden od osnovachite na MANU, eden od najistaknatite pretstavnici na makedonskoto sovremeno slikarstvo, so pionerska zasluga za vkluchuvanjeto na makedonskata likovna umetnost vo modernistichkite tekovi. Diplomiral na shkolata za ubavite umetnosti vo Bukuresht (1927). Od 1927 do 1928 g. gi posetuval akademiite Grand shomier (Grand Chaumiere) i Ran-son (Rancon) vo Pariz. Bil uchesnik vo NOB i direktor na UG vo Skopje (1949–1973). Samostojno izlagal vo Skopje, Belgrad, Zagreb. Retrospektivna izlozhba imal vo Skopje (MSU, 1975). Vo periodot 1927–1928 sozdaval dela so postkubistichka i ekspresionistichka orientacija so afiniteti za tvoreshtvoto na Sutin (Soutine), Modiljani (Modigliani), Kisling (Kisling): shahisti, 1928. Delata od ekspresionistichkata faza (1929–1933), po psiholoshkata i egzistencijalnata atmosfera, se doblizhuvaat do germanskite ekspresionisti. Vo ovoj period gi sozdal svoite najznachajni dela so socijalni motivi, vo koi gi pretstavil lugjeto od marginite (Gospogjicata Areti, 1931; Porok, 1931/32; Vo kafeana Ⅱ, 1932), portretite (Mladiot filozof, Nikola Martinoski, „Nevesta“ (1937) 1929; Avtoportret, 1931), simbolichkite i religioznite sceni, pejzazhite. Od 1933 g. slikal kompozicii so motivot majka i dete, spored modeli na zheni-Romki (Majka so dete, 1934). Vo 1935 g. naslikal 12 erotski murali (sega unishteni) vo skopskiot lokal „Okean“. Vo naredniot period slikal vo duhot na socijalniot realizam (Pitach, 1940) prisuten vo negovoto tvoreshtvo sè do pedesettite, koga nastanale slikite so krushevski motivi, slikani na eden rechisi karikaturalen nachin. Rabotel crtezhi i karikaturi, vo koi na satirichen nachin gi prikazhal pojavite od sovremeniot zhivot. LIT.: Boris Petkovski, Nikola Martinoski 1903–1973, Skopje, 1975; istiot, Nikola Martinoski, Skopje, 1982; istiot, Nikola Martinoski, Skopje, 1997. L. N.
Кирилична верзија на написот
МАРТИНОСКИ, Никола