MARKOVSKI, Venko

MARKOVSKI, Venko (Skopje, 5. Ⅲ 1915 – Sofija, 7. I 1988) – poet, dramski avtor, preveduvach, opshtestvenik, dvodomen makedonski i bugarski avtor, emigrant, politzatvornik, partizan, uchesnik vo NOB (1941–1944), afirmator i odrechuvach na makedonskata nacionalna samobitnost i jazik, tragichna ilustracija na nedorastolkuvan avtor so ogromen knizheven opus i nesfatlivi protivrechnosti vo individualnata sudbina, primer na kontroverzna tvorechka lichnost prifatena i odrechuvana vo dve nacionalni sredini (Makedonija i Bugarija). Bil chlen na Makedonskiot literaturen kruzhok vo Sofija (1938– 1941), chlen na DPM vo negoviot prv sostav od 1947 g. (Risto Krle, Vasil Iljoski, Venko Markov-ski, Ivan Tochko, Dimitar Mitrev, Slavko Janevski, Blazhe Koneski i Aco shopov) i chlenuval do negovoto vtoro napushtanje na Makedonija (1965). Bil chlen na Sojuzot na bugarskite pisateli i chlen na Bugarskata akademija na naukite, chlen na Narodnoto sobranie na Jugoslavija i na Bugarskiot parlament. Bil uchesnik vo Antifashistichkoto dvizhenje vo Bugarija (1941–43) i uchesnik vo NOB na Makedonija vo tekot na 1943–44 g., chlen na Glavniot shtab na NOV i PO na Makedonija i na Prvoto zasedanie na ASNOM. Bil deportiran vo politichkite logori na Bugarija (1941–43) i petgodishen politichki zatvornik na Goli Otok (1955–60). Zaedno so Kocho Racin, osnovopolozhnik na novata makedonska knizhevnost. Avtor e na okolu 25 oddelni knigi na makedonski jazik, glavno poezija, objavuvani vo Sofija i vo Skopje (1938–1955). Na bugarski jazik mu se objaveni triesetina oddelni knigi – poezija, drama, memoari, politichki paskvili. Venko Markovski e specifichna ilustracija na kategorijata dvodomni avtori, kakvi shto, osobeno na Balkanot, gi ima povekje. Bil chlen na dvete jazichni komisii (1944 i 1945) za donesuvanje na makedonskiot literaturen jazik, azbuka i pravopis. Bil svoeviden sinonim na makedonskata nacionalna prerodba vo tekot na Vtorata svetska vojna, no se distanciral i se otugjil na nedostoen nachin od svojata makedonska sushtina vo ime na nedorazjasneti vo krajna instanca motivi i povodi. Sè poglasni stanuvaat tendenciite za negovo izopshtuvanje i od prisustvoto vo tekovite na bugarskata literatura. Najverojatno, ushte dolgo specifikata vo nedorastolkuvanata tragika na ovoj pisatel od grandiozen format i neporeklivi zaslugi vo procesite na konstituiranjeto na novata makedonska literatura kje si ostane svoevidna enigma. Nema da mozhe nikoj da go odreche celosno, nitu pak da go rehabilitira celosno. Knizhevnata nauka sè ushte e nemokjna samostojno da gi razreshuva vakvite fenomeni. BIB.: Narodni bigori, Sofija, 1938; Oginot, Sofija, 1938; Lulkina pesna, Sofija, 1939; Lunja, Sofija, 1940; CHudna e Makedonija, Sofija, 1940; Partizani, Skopje, 1944; Niz pozharite na Elada, 1944; Orlite na Makedonija, Skopje, 1944; Glamji, Skopje, 1945; Poroi, Skopje, 1945; Robii, Skopje, 1945; Skazna za rezbarot, Skopje, 1954; Nad plamnati bezdni, Skopje, 1954; Goce, drama, Skopje, 1954; Stihovi, izbor od poezijata (1938–1952) i Glamji i poroi, Skopje, 1992 (izbor od tvoreshtvoto vo redakcija na Aco Aleksiev). LIT.: Todor Pavlov, Poezijata na Venko Markovski, Sofija, 1939; Dimitar Mitrev, Za temata na Narodno-osloboditelnata borba vo makedonskata literatura, „Nov den“, 8–9, 1947; Spase Kuljan, Apologija na skepsata, „Razgledi“, Ⅱ, 8, 1955; Mi-to Hadji-Vasilev, Venko Markovski recitira, Dela, Ⅵ, 1982; Milan GJurchinov, Skazna za rezbarot, „Razgledi“, I, 22, 1954; Dushko Nanevski, Nad plamnata bezdni, „Mlada literatura“, Ⅳ, 10, 1954; Anton Popov, Od „Bura na rodinata“ do „CHudna e Makedonija“, „Sovremenost“, DJDJDJIV, 1-2, Sk., 1984; Stojan Risteski, Venko Markov-ski ne bil „kokoshkar“ i „deteubiec“, „Sovremenost“, 5–6, Sk., 1990; Blazhe Ristovski, Evolucijata na eden poet i metamorfozite na eden chovek, „Lik“, V, 85, Sk., 1990; Georgi Stardelov, Asocijacii po povod „Skazna za rezbarot“ od Venko Markovski, „Mlada literatura“, Ⅳ, 7, Sk., 1954; Gane Todorovski, Blazhe Koneski i Venko Markovski, kn. „Reshki i sharki“, Skopje, 2001; Kole CHashule, Venko Markov-ski – zapisi za edno samoubistvo, „Sovremenost“, DJLI, 1–4, Sk., 1992. G. T.


Кирилична верзија на написот
МАРКОВСКИ, Венко
 

Leave a comment

Вашата адреса за е-пошта нема да биде објавена. Задолжителните полиња се означени со *