„MAKEDONSKI JAZIK“ – go-dishno spisanie shto od 1950 g. prvin izleguva kako Bilten na Katedrata za juzhnoslovenski jazici na Filozofskiot fakultet, a od 1954 g. e organ na Institutot za makedonski jazik „Krste Misirkov“ vo Skopje. Najnoviot broj e od god. LVII. Vo objavenite prilozi od domashni i od stranski avtori se obrabotuvaat temi od site podrachja na makedonistikata, od istorijata na makedonskiot jazik, od sovremeniot jazik, od ob-Reshenieto na ASNOM za voveduvanje na makedonskiot kako sluzhben jazik vo makedonskata drzhava (2. Ⅷ 1944) no spisanie shto objavuva origi-Prvata komisija za makedonskata azbuka (1944) Reshenieto za makedonskata azbuka (16. Ⅴ 1945) lasta na dijalektologijata i onomastikata, komparativni temi za makedonskiot jazik vo slovenski i balkanski kontekst, prashanja znachajni za razvojot na makedonskata lingvistika. Spisanieto informira i za najnovite izdanija od oblasta na makedonskiot jazik vo rubrikata Prikazi, a vo rubrikata Hroniki se sledat aktuelnite nastani od nauchniot i kulturniot zhivot. L. M. MAKEDONSKIOT LITERATUREN JAZIK & sovremenata jazichna norma na makedonskiot standard shto ima kontinuirana mileniumska istorija, so dve globalni etapi. Osnovata e postavena so kirilo-metodievskata pismena nor-ma vrz osnova na solunskiot makedonski govor, nastanata vo polovinata na Ⅸ v., prilozhena vo Makedonija od svetite Kliment i Naum kako slovenski pismen normativ, koja po ⅩⅠⅠ v. preminuva vo makedonska redakcija na staroslovenskiot i so nekolku fazi kako jazik na crkvata i pismenosta trae do krajot na ⅩⅠⅩ v. Vtorata etapa gi odrazuva obidite na A. i P. Zografski, K. Miladinov, D. Makedonski, K. shapkarev, V. Machukovski, G. Prlichev i posebno na GJ. M. Pulevski (1875&1892), pa preku najavite na Mladata makedonska knizhovna druzhina vo Sofija („Loza“, 1892), Uchenichkoto drushtvo „Vardar“ vo Belgrad (1893), osobeno pak na Makedonskiot klub vo Belgrad („Balkanski glasnik“, 1902), i konechno se realizira vo Makedonskoto nauchno-literaturno drugarstvo vo S.-Peterburg (1902) so kodifikacijata na K. P. Misirkov praktichno primeneta vo knigata „Za makedonckite raboti“ (Sofija, 1903) i vo sp. „Vardar“ (Odesa, 1905). Definiranjeto na sovremeniot makedonski jazichen standard stanuva po sozdavanjeto na makedonskata drzhava, vrz reshenijata na Prvoto zasedanie na ASNOM (2. Ⅷ 1944) Reshenieto za pravopisot na makedonskiot literaturen jazik (7. Ⅵ 1945) i zakluchocite na jazichnite komisii, koga se prifakjaat principite na Misirkovata kodifikacija i na 16 maj 1945 g. Ministerstvoto za narodna prosveta na Prezidiumot na ASNOM go donesuva Reshenieto za makedonskata azbuka, a na 5 juni i Reshenieto za pravopisot na makedonskiot jazik. So toa, so vodechki angazhman na lingvistot Blazhe Koneki, zapochnuva regularniot razvitok na sovremeniot makedonski standarden jazik. Bl. R.
Кирилична верзија на написот
МАКЕДОНСКИ ЈАЗИК