MAKEDONSKI, Dimitar Vasilev (s. Embore, Kajlarsko, Egejskiot del na Makedonija, Grcija, 1847 – Istanbul, 20. Ⅱ 1898) – makedonski uchebnikar, uchitel, opshtestvenik i publicist. Po osnovnoto grchko obrazovanie vo rodnoto selo, odi kaj tatka si vo Carigrad i uchi vo Golemoto narodno uchilishte, vo Grchko-francuskiot licej i vo Bugarskoto Dimitar Makedonski uchilishte. Objavuva tri uchebnika „na makedonskoto narechje“: „Bukvar za upotrebenie v makedonskite uchilishta“ (1867) – zaednichko izdanie so ohrigjanecot Dimitar Hr. Uzunov (1842–1887), „Kratka svjashtenna istorija za uchilishtata po Makedonija (na makedonsko narechie)“ (1867) i prevodot od grchki „Skraten pravoslaven katihizis“ (1868). Potoa uchiteluva vo Vlaho-Klisura, Voden, Struga i Bitola. Rechisi cela godina (1870) prestojuva vo Carigrad, zaedno so vodenskiot prvenec GJ. Gogov, za da dejstvuva za vkluchuvanje i na makedonskite eparhii vo novoosnovanata slovenska crkva i za izbor za vladika na togashniot pretsedatel na Vodenskata opshtina Pavel Bozhigropski. Stanuva uchitel vo uchilishteto pri Bugarskata crkva vo Carigrad (1871), potoa vo uchilishteto vo Vlanga (1872) i „podvizhen uchitel“ za Makedoncite vo okolnite naselbi (1873). Pishuva vo carigradskiot pechat i polemizira so redaktorot na v. „Makedoniя“ P. R. Slavejkov okolu makedonskoto prashanje. Go napushta Carigrad i stanuva uchitel vo Glavnoto uchilishte vo Bitola (1873–1874), po koe ja vodi „bugarsko-romanskata knizharnica“ vo gradot (1875– 1876). Po Rusko-turskata vojna (1877/78) emigrira vo Bugarija. Prvin e uchitel vo Evrejskoto uchilishte vo Sofija (1879), potoa pomoshnik-obvinitel na Sofiskiot okruzhen sud (1882), pretsedatel na kjustendilskiot okruzhen sud i revizor vo Ministerstvoto za prosveta. Kako sofiski advokat uchestvuva vo osnovanjeto na Bugarsko-makedonskoto drushtvo, vo redaktiranjeto na sp. „Sv‹tlina“ (1882–1883), vo Drushtvoto za pomaganje na bednite Makedonci (1884). Kako penzioner i advokat stanuva redaktor na shahoviot v. „Makedoniя“ (1889) i uchestvuva vo dejnosta na Makedonskoto chitalishte i vo Zaemo-spestovnata kasa na Makedoncite vo Sofija. Na 18. ⅩⅠⅠ 1889 odi vo Makedonija (Solun, Bitola) i do krajot na januari slednata godina se zapoznava so dejnosta na propagandite. Poradi rusofilskoto pishuvanje i uchestvoto vo makedonskite asocijacii (a vo Panicoviot proces e advokat na eden od sudenite, 1890), po ubistvoto na ministerot Belchev i toj e uapsen i suden (1891–1892). Potoa stanuva pretsedatel na Drushtvoto „Tatkovina“ (1894), kako i chlen na Makedonskiot komitet (1895). Go izdava nedelniot politichki, trgovski i literaturen vesnik „Sšglasie“ (1894–1896) i pechati razni politichki knishki i prevodi od francuski, ruski, turski i grchki jazik. Kon polovinata na 1897 g. e postaven za redaktor na egzarhiskiot organ „Novini“ vo Carigrad. Poradi statija za Vinichkata afera, toj e ubien od makedonskite revolucioneri. LIT.: Blazhe Ristovski, Dimitar Vasilev Makedonski (1847–1898), „Razgledi“, I (serija treta), 1, Skopje, 1958, 69–83; istiot, Portreti i procesi od makedonskata literaturna i nacionalna istorija, I, Skopje, 1989, 331–473. Bl. R. MAKEDONSKI (HILFERDINGOV) KIRILICHKI LIST
Кирилична верзија на написот
МАКЕДОНСКИ, Димитар Василев