KUKUSHKATA UNIJA I UNIJATSTVOTO VO MAKEDONIJA – obid na Dojransko-kukushkata eparhija vo 1859 g. so spogodba za unija so Katolichkata crkva, so zadrzhuvanje na slovenskiot jazik vo crkvite i narodniot vo uchilishtata i so zachuvuvanje na istochniot obred i narodnite obichai, da se otfrli vlasta na Carigradskata patrijarshija i preku pokrovitelstvo na Rim da se izdejstvuva versko-kulturna avtonomija so svoeroden vladika vo eparhijata i vo cela Makedonija i so politichko pokrovitelstvo od zapadnite drzhavi. Po dolgi i slozheni razgovori i pregovori, kukushanite upatuvaat obrazlozheno pismo do papata Pij XI (juli 1859) za prifakjanje na unijata. So pritisok od Rusija i od bugarskite crkovni krugovi, Patrijarshijata ja ispolnuva voljata na gragjanite na Kukush da im se dade svoeroden vladika i na 29. Ⅹ 1859 g. e izvrshena hirotonija na vladikata Partenija Zografski shto potoa e i ispraten za dojransko-kukushki mitropolit. So toa Kukushkata unija privremeno e pridushena. Po ozakonuvanjeto na Bugarskata egzarhija, kako edinstvena slovensko-pravoslavna crkva vo Turcija (1870), so koeshto se onevozmozhuva obnovuvanjeto na Ohridskata arhiepiskopija, nastanuva novo dvizhenje i protiv novata crkva, bidejkji so vkluchuvanjeto samo na Veleshkata eparhija vo diecezata na Egzarhijata, site drugi eparhii ostanuvaa i natamu pod jurisdikcija na Patrijarshijata (so mozhnost za referendumsko izjasnuvanje). Koga vo Crkovniot sobor vo Carigrad uchestvoto na makedonskite delegati vo konstituiranjeto na novata crkva i vo izborot na nejziniot poglavar (1872) e prechekano so otpor, shest makedonski crkovni opshtini od Juzhna Makedonija stapuvaat vo novi pregovori so Rim i masovno plamnuva novoto i pomasovno unijatsko versko-nacionalno dvizhenje (1873–1874) so otvoreno baranje za svoerodna hierarhija i za obnovuvanje na Ohridskata arhiepiskopija kako unijatska crkva. Dvizhenjeto dobiva i izrazito nacionalno-politichki karakter, se postavuva za reshavanje vekje i „makedonskoto prashanje” i ja zafakja cela Makedonija. Od svoi prichini, ova dvizhenje go poddrzhuva i noviot solunski valija Mithat-pasha i centar stanuvaat Solun i Kukush, kon koi se prikluchuvaat i drugite gradovi. Na chelo zastanuva izgonetiot od Patrijarshijata berovski uchitel (ruski vospitanik i belgradski legioner) Dimitar Popgeorgiev-Berovski. Odnovo se angazhira ruskata diplomatija, a egzarhot Antim go isprakja najavtoritetniot bugarski nacionalen deec Petko Slavejkov vo Solun za da se zadushi golemiot buntovnichki antiegzarhiski bran. Makedoncite pravat neuspeshen obid za pregovori i so Anglikanskata crkva (16. I 1874). Izbuvnuva Razlovechkoto vostanie pod rakovodstvo na D. Berovski (1876), pa so vkluchuvanje i na korumpiranite turski vlasti postepeno e zadushena i ovaa vtora unija vo Makedonija. No vednash po doagjanjeto na egzarhiskiot vladika Teodosija Gologanov vo Skopje (mart 1890), toj pravi temelni podgotovki za otfrlanje na Egzarhijata i za proglasuvanje na makedonska crkovna samouprava. Po reakcijata na bugarskiot egzarh, mitropolitot Teodisija poveduva pregovori so papskiot nuncij vo Carigrad za da mozhe preku unija so Rim da ja obnovi Ohridskata arhiepiskopija. Vo edno pismo (22. Ⅵ 1891) vo shest tochki ja objasnuva nacionalnata programa i naglasuva: „Nie Makedoncite nemame tolku maka od Turcite kolku od Grcite, Bugarite i Srbite shto kako orli na mrsha se vpushtija vo ovaa nasha mnogustradalna zemja i sakaat da ja rascherechat”. Vo pismoto do papata Leon ⅩⅠⅠⅠ (4. Ⅻ 1891) moli so obnovuvanje na Ohridskata arhiepiskopija Svetiot otec celata makedonska pastva da ja primi pod svoe pokrovitelstvo. Megjutoa, vo momentot na izbuvnuvanjeto na lozarskoto dvizhenje, Egzarhijata go proglasuva Teodosija kako makedonski nacionalen separatist (januari 1892) i so posredstvo na turskite vlasti uspeva da go dovede vo Carigrad i da mu ja odzeme mitropolitskata titula (mart 1892), po koe go upatuva vo eden bugarski manastir. Taka zalnuva i tretata unija vo Makedonija. Potoa bea praveni i no-vi obidi, no do deneska od toa dvizhenje ostanaa samo mali selski unijatski oazi vo Jugoistochna Makedonija. LIT.: Blazhe Ristovski, Unijatstvoto vo Makedonija, I-IV, „Razgledi”, Ⅱ, 9, maj 1960, 908–936; Ⅱ, 10, juni 1960, 1005–1029; Ⅲ, 1, septemvri 1960, 72–90 i Ⅲ, 2, oktomvri 1960, 158–189; istiot, Portreti i procesi od makedonskata literaturna i nacionalna istorija, Ⅲ, Skopje,1990, 29–65; Slavko Dimevski, Kukushkata unija od 1859 g., „Glasnik na INI”, Ⅲ, 2, 1960; istiot, Mitropolit skopski Teodosij. ZHivot i dejnost, Skopje, 1960; Kiril Stojanov, Povijesno-pravni razvoj Katolichke crkve bizantsko-slavenskog obreda u Makedoniji, Zagreb, 1990. Bl. R. Feudalna kula vo Skopje
Кирилична верзија на написот
КУКУШКАТА УНИЈА И УНИЈАТСТВОТО ВО МАКЕДОНИЈА