KRATKI ZHANRI . – kratki govorni narodni umotvorbi, usna narodna retorika. Kolku i da se heterogeni po svojata forma i sodrzhina, po arhaichnosta i nachinot na kazhuvanjeto pretstavuvaat nerazdelna celina. Nemaat razvieno sizhe i po pravilo se mnogu kratki formi. Vo sekoja jazichna realizacija ne mozhat da se baraat fabularni, scenski ili emotivni znachenja. Nivnite bitni naznaki se iskluchitelno retorichki i se klasificiraat kako zdravici, blagoslovi, baenja (gatanja, vrzhanja), kletvi, zakletvi, zakolnuvanja, brzozborki, podbivanja (pokudi), lazhenja (lazhgi, izmami), poslovici i pogovorki, izreki (frazeologizmi, javki), gatanki, prashanki, igri na zborovi (kalamburi), zakani, pozdravi i otpozdravuvanja (pofalbi i chestitki). Nekoi teoretichari vo kratkite zhanri go vbrojuvaat i vicot. LIT.: Bone Velichkovski, Kratkite zhanrovi i detskiot folklor vo Ohridskostrushkiot region, Sovremenata sostojba na folklorot vo Ohridsko-strushkiot region, Skopje, 2006, 35–66. B. V. Radin Most vo Kratovo KRATOVO – grad vo severoistochniot del na RM so 6.924 zh. (2002). Lezhi na zapadnite padini na Osogovskite Planini od dvete strani na Kratovska Reka, na dnoto na izgasnat vulkanski krater, na nadmorska visochina od okolu 700 m. Zafakja povrshina od 220 ha. Ima umereno-kontinentalna klima so prosechna godishna temperatura na vozduhot od 11,6° S i prosechna kolichina na vrnezhi od 700 mm. Kratovo se smeta za edna od najstarite gradski naselbi vo Makedonija. Pod imeto Kratiskara (Cratiscara) se spomenuva ushte vo rimsko vreme, a pod imeto Koritos za vreme na Vizantija. Vo sredniot vek bil znachaen rudarski i trgovski centar vo koj Dubrovchanite imale svoja trgovska kolonija. Osven mesnoto naselenie i Dubrovchanite, vo Kratovo imalo i Sasi koi se zanimavale so rudarstvo. Od kratovskite rudnici se dobivalo olovo, cink, srebro, zlato, bakar i zhelezo. Prestojot na Sasite go potvrduvaat topografskite iminja koi i deneska postojat kako shto e shlegovo, a za prestojot na Dubrovchanite (Latini), potokot La-tishnica. Intenzivno rudarenje prodolzhilo i za vreme na Turcite. Vo ⅩⅤⅠ i ⅩⅤⅠⅠ v. ovde se kovale srebreni pari. Po Avstro-turskata vojna od 1689 do 1690 g. i Karposhovoto vostanie, gradot bil opustoshen, a rudarskite okna zatvoreni. Vo pochetokot na ⅩⅠⅩ v. centar na rudarstvoto stanuva Zletovo, pa vo Kratovo sosema prestanuva rudarskata dejnost. Kon krajot na ⅩⅠⅩ v. vo Kratovo zhiveele 4.500 zh. od koi znachaen broj bile Turci. Po 1912 g. golem del od Turcite se iseluva, taka shto Kratovo se pretvora vo mala gradska naselba koja vo 1931 g. imala samo 1.883 zh. I deneska toa e mal grad so taa karakteristika shto 97% od naselenieto se Makedonci. Od malcinstvata ima samo malku Romi (151 zh.). Kratovo e sedishte na opshtina koja zafakja povrshina od 37.544 ha, ima 31 naseleno mesto so 10.441 zh. Naselenieto e vraboteno glavno vo rudarstvoto i vo industrijata. Postoi rudnik za nemetali, fabrika za brusevi, za plastichni masi i tekstilna fabrika. Ima sochuvano povekje kukji so stara gradska arhitektura, atraktivni ednosvodni kameni mostovi megju koi posebno se istaknuvaat Radin, Johchiski i CHarshiski Most, i 6 srednovekovni kuli od koi se poznati Simikjevata, Hadji Kostovata i Emin Begovata Kula. Vo gradot postoi gimnazija, umetnichka galerija i zdravstven dom. LIT.: Todor ™orÑeviћ, Kratovo, Posebna izdanja Geografskog drushtva, sv. 11, Beograd 1931; Mitko Panov, Kratovo, „Geografski vidik”, br. 6, Skopje 1981. Al. St.
Кирилична верзија на написот
КРАТКИ ЖАНРИ