INDOEVROPSKI JAZICI -. edna od najgolemite jazichni familii so najgolem broj lugje shto gi zboruvaat, rechisi vo cela Evropa, vo jugozapadna i juzhna Azija, kako i vo oblastite naseleni od Evropejci (Severna i Juzhna Amerika, Afrika, Avstralija, Nov Zeland i dr.). Indoevropskite jazici pokazhuvaat srodnost vo fonetikata, vo morfologijata i vo leksikata, a se pretpostavuva deka poteknuvaat od eden nepotvrden jazik shto ja opfakjal teritorijata severno od Crnoto More. Na ovoj jazik se zboruvalo povekje od 5.000 godini, a nekade do 3.000 g. pr. n.e. toj se podelil na golem broj dijalekti. Indoevropskite jazici se delat na 10 granki (nekoi se vekje izumreni): baltoslovenska, germanska, romanska, grchka, albanska, ermenska, keltska, indoiranska, anadolska i toharska. Baltoslovenskata granka se deli na baltichki i na sloven-ski jazici, a slovenskite se delat na istochna, zapadna i juzhna grupa. Makedonskiot jazik spagja vo juzhnata grupa, kade shto se vbrojuvaat i staroslovenskiot (izumren jazik), bugarskiot, srpskiot, crnogorskiot, bosanskiot, hrvatskiot i slovenechkiot jazik. Interesot za prouchuvanjeto na indoevropskite jazici kaj nauchnicite (Vilijam DJons, Razmus Rask i dr.) bil golem. Tie ja uvidele vrskata megju grchkiot, latinskiot, germanskiot i keltskiot jazik i smetale deka ovie jazici poteknuvaat od eden zaednichki indoevropski jazik, a so vostanoveniot sistem na glasovno pretstavuvanje napravile rekonstrukcija na protoindoevropskiot jazik. LIT.: J. P. Mallordz, In Search of the Indo-Europeans. Thames and Hudson, 1989; B. Chakrabarti, A comparative studdz of Santali and Bengali, Calcutta, 1994; R. Lass, Historical linguistics and language change, Cambridge, 1997. G. Cv.
Кирилична верзија на написот
ИНДОЕВРОПСКИ ЈАЗИЦИ