HELENIZAM (germ. Helenismus, termin na istoricharot G. Drojzen spored st. gr. ε′λληνισμο′ ζ – poddrzhuvanje na helenskiot nachin na zhivot, prifakjanje na helenskata civilizacija, koristenje na kodificiran st.gr. jazik – koine). Obelezhuva golema istoriska epoha vo civilizaciska smisla na antichkite narodi na Evropa, Azija i Afrika. Se narekuva Aleksandrizam, spored nejziniot tvorec makedonskiot car Aleksandar Ⅲ (336-323 god. pr. n.e.). Pochnuva so negovoto vladeenje i osvojuvanjata na Istok; Mala Azija, Egipet, centralna Azija s“ do Indija. Nositelite na ovaa civilizacija se obrazovani lugje: nauchnici, misliteli, filozofi, koi se naseleni vo administrativnite, ekonomskite i kulturnite centri: Aleksandrija, Antiohija, Pergam i dr. gradovi na monarhiite formirani od naslednicite na Aleksandar Makedonski – dijadosite. Nivnoto propagjanje so rimskite osvojuvanja (30 god. pr. n.e.) go oznachuva krajot na ovaa epoha. Vo kulturoloshka smisla, prostornata i vremenskata granica na helenizmot e ushte pogolema, so golemo vlijanie na Zapad (preku Rim) do SHpanija i trae do krajot na antikata, a na Istok – vo Vizantija obnoven so italijanskiot humanizam od ⅩⅣ do ⅩⅤⅠ v. LIT.: Rechnik knjizhevnih termina, Beograd, 1992. A. shuk.
Кирилична верзија на написот
ХЕЛЕНИЗАМ