FLORINSKI, Timofej Dmitrievich (S.-Peterburg, Rusija, 28. H / 9. Ⅺ 1854 – Kiev, Ukraina, 1919) – ruski istorichar i slavist, slovenofil, univ. profesor, akademik, mentor na K. Misirkov. Po zavrshuvanjeto na Istorisko-filoloshkiot fakultet na S.-Peterburshkiot univerzitet (1876), predaval na Vishite zhenski kursevi (1880–1881), a ja odbranil magist. dis. „Juzhnite Sloveni i Vizantija vo vtorata chetvrtina na ⅩⅣ v.“ (1881). Od slednata godina stanuva profesor i podocna dekan na Istor.filol. fakultet na Kievskiot univerzitet (1882–1919). Ja odbranil dokt. disert. „Spomenicite na zakonodavnata dejnost na Dushan, carot na Srbite i Grcite“ (1888). Bil pretsedatel na Kievskiot cenzuren komitet, potpretsedatel na Kievskoto slovensko drushtvo i redaktor na „SlavяnskiŸ EzhegodnikÍ“. Politichki angazhiran slovenofil, protivnik na ukrainskata i makedonskata kult.-nac. i politichka afirmacija, iako vo nekoi svoi trudovi pokazhuva tolerancija kon jazikot, posebnata narodnost i stremezhite na „makedonskite Sloveni“, spomnuvajkji gi i P. Draganov i K. Misirkov. „Najposle, – pishuva toj – nekoi etnografi vo makedonskite Sloveni gledaat posebna samostojna raznovidnost vo slovenstvoto shto stoi oddelno od Srbite i Bugarite… Kako pri opredeluvanjeto na teritorijata shto ja naseluvaat makedonskite Sloveni, taka i pri razjasnuvanjeto na karakteristikite na nivniot jazik, kako glaven kriterium za reshavanjeto na prashanjeto za nivnata narodnost, neophodno e nauchnite istrazhuvanja i etnografskite materijali da se koristat so golema pretpazlivost, so vnimatelna nivna kritichka proverka… Sestranoto i objektivno prouchuvanje na etnografijata na Makedonija na samoto mesto ne e samo pozhelno, tuku i neophodno. Najdobro toa bi mozhelo da se napravi so opremuvanje na edna nauchna ekspedicija od istaknati slovenski filolozi i etnografi vo ovaa za nauchniot svet tolku zagadochna zemja“. Po Okt. revol. zhivotot go zavrshil vo neizvesni okolnosti. Is-trazhuval vo Srbija, Hrvatska, Makedonija i na Sveta Gora, okupiran (kako i Misirkov) so istorijata i kulturata na juzhnoslov. ⅩⅣ v. Zatoa e pretsedatel na Drzhavnata ispitna komisija pri odbranata na diplomskiot ispit na K. P. Misirkov „Kon prashanjeto za narodnosta i prichinite za popularnosta na makedonskiot kral Marko“ (SPB., 1902) i mentor na negovata magist. (nezavrshena) disertacija „Kralevite Volkashin i Marko kako istoriski lichnosti i junaci na juzhnoslovenskiot epos“ (Kiev, 1906–1908). BIB.: KÍ voprosu o narodnosti makedonskihÍ slavяnÍ, CHteniя vÍ Istoricheskoe obÈestvo Nestora L‹topisca, ⅩⅠⅩ, vìp. 4, kn. 19, otd. Ⅳ, 1906; Slavяnskoe plemя. Politiko-ÌtnograficheskiŸ obzorÍ sovremennago slavяnstva, „SlavяnskiŸ puteshestvennikÍ. ZHurnalÍ-almanahÍ“, 1, Moskva, 1908; Ïtnograficheskaя karta zapadnago slavяnstva i zapadnoŸ Rusi, KievÍ, 1911. LIT.: M. N. SperanskiŸ, Prof. TimofeŸ Dmitrievich FlorinskiŸ (1854–1919), Nauchnie izvestiя, sb. 2, Moskva, 1922; Slavяnovedenie v dorevolÓcionnoŸ Rossii. BiobibliograficheskiŸ slovarÏ, Moskva, 1979, 342–344; Blazhe Ristovski, Dimitrija CHupovski (1878–1940) i Makedonskoto nauchno-literaturno drugarstvo vo Petrograd, Ⅱ, Skopje, 1978, 197–199; istiot, Prilog kon obidite na Krste Misirkov za prodolzhuvanje na postdiplomskite studii, „Prilozi“, OLLN-MANU, DJDJVIII, 2, Skopje, 2003, 13–39; Gane Todorovski, Slovo za delnicite, Skopje, 1995, 137–143. Bl. R.
Кирилична верзија на написот
ФЛОРИНСКИ, Тимофеј Дмитриевич