BRODSKI, Josif (Leningrad, 24. Ⅴ 1940 – NJujork, 28. Ⅰ 1996) – ruski poet, nobelovec. So poezija i prevod se zanimava od 1963. Istata godina bil obvinet za „parazitizam”, a negovite stihovi bile opishani kako meshavina od dekadencija, pesimizam, modernizam i „chisto drdorenje”. Poradi toa bil osuden na pet godini progonstvo i prinudna rabota, pa po edna godina bil pomiluvan. Togash vo povekje zemji se pojavile prevodi od negovite pesni, a na ruski jazik vo NJujork izlegla knigata Pesni i poemi (1965). Potoa izleguva i Stanica vo pustinata (1970). Vo 1976 vo Amerika ja objavil knigata Vid govor. Vo 1987 dobil Nobelova nagrada, a vo 1991 g. Zlatniot venec na SVP. BIB.: Kraj na prekrasnata epoha, 1977; Uranija, 1987 i dr. Najpoznata eseistichka kniga mu e Pomalku od edno, 1986. LIT.: A. Popovski, CHovek koj nema da se vrati na mestoto na ponizhuvanjeto, „Poezija”, SVP, Struga, 1991. P. Gil.
Кирилична верзија на написот
БРОДСКИ, Јосиф