BOLONJSKI PSALTIR – kirilichki rakopis na psaltir so ko„Bolonjski psaltir”, makedonski rakopis (ⅩⅠⅠⅠ v.) mentar na Hesihij Erusalimski od 1240–1241 g., 264 l., Univ. bibl. vo Bolonja, sign. 2400 (Edj Bib. S. Salv. 583). Vo naukata e poznat od ⅩⅤⅠⅠ v. Prepishan e od postara glagolichka predloshka (oddelni glag. bukvi, zborovi i redovi vo tekstot) vo ohridskoto selo Ramne od piscite Josif, Tihota i Beloslav. Kaligrafski i ubavo umetnichki oformen rakopis so brojni inicijali vo naroden teratoloshki stil. Tekstot spagja vo arhaichnata redakcija na psaltirot karakteristichna za makedonskata pismenost. Po jazichnite osobenosti klasichen pretstavnik na Ohridskata shkola, so normirana zamena na nosovkite od ohridskiot tip (go vkluchuva i =3> =4), upotrebuva ednoerov pravopis so golemiot er, sodrzhi vazhni potvrdi za razvojot na makedonskiot jazik vo ⅩⅠⅠⅠ v. Prouchuvan od mnogu istaknati slavisti. Detalna studija za jazichnite osobenosti sogledani vo kontekst na razvojot na makedonskata pismenost vo Ⅻ i ⅩⅠⅠⅠ v. objavuva V. N. CHepkin. LIT.: (izbor) V. N. Çepkin, Bolonskaя psaltìrÝ, S-Peterburg, 1906; V. Jagic, Psalterium Bononiense, Vindobonae – Berolini – Petropoli, 1907 (izd. na psalmi i komentar so kritichki aparat); I. Duйchev, Bolonski psaltir, bъlgarski knizhoven pametnik ot ⅩⅠⅠⅠ vek, Sofiя, 1968 (fototip. izd.). Zd. R.
Кирилична верзија на написот
БОЛОЊСКИ ПСАЛТИР