ARISTOTEL (Stagira na Halkidik, 384 pr.n.e. – Halkis, Evboja, 322/1 pr.n.e.) – filozof shto zastapuva celi oblasti duhovnost, filozofija i nauka. Rasne vo Pela, vo prestolninata na makedonskite kralevi, zhivee na dvorot na makedonskiot kral Aminta (tatko mu Nikomah e dvorski lekar), drugaruva so kralot Filip Ⅱ Makedonski, uchitel mu e na Aleksandar Makedonski; prijatel i shtitenik e na makedonskiot vojskovodec, strategot na Evropa, Antipatar. ZHivee i raboti mnogu godini vo Atina (kako metek, bez atinsko gragjansko pravo), kade shto go osnova gimnazionot Likej (Peripetat), pod zashtita na Aleksandar Makedonski i na Antipatar. Po smrtta na Aleksandar e obvinet za bezbozhnost, bogotvorenje na tiranin i za makedonofilstvo i prinuden e da se povleche vo Halkis na Evboja, kade shto umira (otposle ostankite mu se odneseni vo Stagira). Ostavil mnogubrojni rakopisi, obraboteni i izdadeni od filologot Andronik od Rodos; korpusot bil sobran i prenesen vo Aleksandriskata biblioteka vo vremeto na Ptolemaj Filadelf (285–247 g. pr.n.e.). Po 20-godishen prestoj vo Platonovata akademija, vo Atina ja osnoval svojata filozofska shkola Likej, poznata i pod imeto Peripatetichka (shetachka) shkola. Bil obvinet za bezbozhnishtvo i poradi toa ja napushtil Atina so zborovite: „Za Atinjanite povtorno da ne zgreshat” (aludirajkji na Sokratovoto tragichno pogubuvanje). Predmet na negovoto interesirnje bile site podrachja na chovekovoto togashno znaenje, a osobeno logikata, metafizikata, fizikata, psihologijata, etikata, poetikata, astronomijata, meteorologijata, zoologijata i dr. Aristotel napravil prva klasifikacija na togashnite znaenja vo tri grupi: teoriski (metafizika, fizika, matematika), praktichni (etika, politika, ekonomija) i poetichki (poetika, gramatika, retorika). Logikata ne ja smestil vo ovaa klasifikacija zashto smetal deka taa e organon (instrument) za filozofiranje. Negovata logika e formalna zatoa shto toj gi formuliral zakonite na logichki korektnoto mislenje. „Prvata filozofija” (podocna narechena metafizika) gi ispituva poslednite, najvisoki i najopshti principi na sћ shto postoi. Predmet na prvata filozofija se materijata, formata, dvizhenjeto i celta. Nasproti Platon, Aristotel smeta deka opshtoto ne postoi nadvor od poedinechnoto. Poedinechnite stvari ja sochinuvaat prvata supstancija, shto e najvazhna kategorija od desette kategorii so koi se opishuva bitieto. Spored mislenjeto na Aristotel, postojat dva vida doblesti: dianoetichki (razumski) i etichki (moralni, vole-vi). Negovata aretologija se zasnovuva vrz principot „zlatna sredina”. Vo politichkata teorija go definira chovekot kako „politichko sushtestvo” (zoon politikon) imajkji predvid deka chovekot e racionalno i opshtestveno sushtestvo. Znachajna e i negovata estetichka teorija vo koja centralno mesto zazema idejata za katarzis. BIB.: Aristotel, Nikomahova etika. Predgovor i prevod, E. Koleva, Skopje, 2003; Aristotel, Retorika. Prev. V. Tomovska, Skopje, 2002; Politika. Prev. M. Buzalkova-Aleksova, Skopje, 2006. Organon, Metafizika, Fizika, Za dushata, Za neboto, Poetika i dr. LIT.: F. Koplston, Istorija filozofije, Grchka i Rim, Beograd, 1991. V. G.-P. i A. shuk.
Кирилична верзија на написот
АРИСТОТЕЛ