HADJI DIMOV, Dimo Hadjijovanov (s. Gorno Brodi, Sersko, 14. Ⅱ 1875 – Sofija, 13. Ⅸ 1924) – naroden tribun, socijalistichki agitator i ideolog na makedonskoto osloboditelno dvizhenje, publicist. Tatko mu Hadji Dimko bil istaknat prerodbenski deec, poradi shto povekje pati bil apsen od osmanliskite vlasti, pa bil prinuden so semejstvoto da emigrira vo novoosnovanoto Bugarsko Knezhevstvo, doagjajkji vo Dupnica (Stanke Dimitrov). Go zavrshil Pedagoshkoto uchilishte vo kjustendil (1894), a potoa studiral pravo na Sofiskiot univerzitet (1898). Poradi negovite politichki opredelbi bil iskluchen od studiite i povekje godini uchitelstvuval vo Dupnica i drugi mesta, pri shto aktivno uchestvuval vo progresivnoto uchitelsko dvizhenje. Bil chlen na BRSDP (od 1901) i istaknat chlen na TMORO. Izvesen period bil borec na komitska cheta vo Maleshevsko (od fevruari 1903), a potoa vo Serskiot revolucioneren okrug na TMORO. Bil blizok sorabotnik na G. Delchev, J. Sandanski, Vasil Glavinov i P. K. Javorov. Uchestvuval vo borbata kaj s. Banica, Sersko (4. Ⅴ 1903) koga zaginal G. Delchev. Bil chlen na Makedonsko-odrinskata socijaldemokratska grupa. Po Ilindenskoto vostanie bil ideen vodach na levoto krilo na TMORO, gi formuliral osnovnite principi na makedonskite revolucioneri od Serskata grupa, a zaedno so Dimitar Miraschiev, bil koavtor na reformskata „Direktiva za pretstojnata dejnost na Organizacijata“. Pristignal vo Sofija i uchestvuval vo vnatreshnite borbi na BRSDP (t.s.) (1905). Na Rilskiot kongres na TMORO (oktomvri 1905) bil izbran za odgovoren redaktor na nejziniot organ „RevolÓcioneren list“ (1904– 1906), istaknuvajkji se kako najznachaen teoretichar na levicata na VMRO, poznata kako sandanist. Bil eden od osnovachite i rakovoditel na Uchitelskata socijaldemokratska organizacija (1905). Po Mladoturskata revolucija (1908) doshol vo Solun, kade shto neposredno sorabotuval so J. Sandanski. Bil chlen na Narodnata federativna partija, nejzin ideolog i redaktor na nejziniot organ „Konstitucionna zarя“ (Solun, 1909–1910). Bil uchesnik vo vojnata vo sostavot na Sedmata rilska divizija na Bugarskata armija (1912–1913), a po zarobuvanjeto 3 meseci bil zarobenik na grchkite voeni sili na ostrovot Trikeri. Po Prvata svetska vojna bil vodach na makedonskata progresivna emigracija vo Bugarija. Zaedno so GJ. Petrov, Nikola Pushkarov i drugi makedonski revolucioneri, go formirale Vremenoto pretstavnishtvo na bivshata VMRO (1919) i bil redaktor na negoviot organ „Bilten“. Pretstavnishtvoto interveniralo pred Versajskata mirovna konferencija za sloboda i nezavisnost na Makedonija vo ram-kite na balkanska federacija. Isto taka, bil chlen na novoosnovanata BKP, po chija direktiva go napushtil Vremenoto pretstavnishtvo (kon krajot na 1919), a potoa go osnoval Makedonskiot emigrantski komunistichki sojuz vo Bugarija (1920) i go redaktiral negoviot organ „Osvobozhdenie“ (1920– 1923). Bil chlen na Kontrolnata komisija na CK na BKP (1923) i uchestvuval vo podgotovkite na Septemvriskoto vostanie (1923), a neposredno pred negovoto izbuvnuvanje bil uapsen. Bil chlen na Kontrolnata komisija na CK na BKP (t.s.), a na Vitoshkata konferencija na BKP (t.s.) (1924) bil izbran za chlen na CK, a potoa sekretar na CK na BKP i naroden pratenik vo ⅩⅩⅠ svikuvanje na bugarskiot parlament (1923–1927) na listata na Edinstveniot rabotnichko-selanski front. Kako pratenik se zalagal vo odbrana na chovekovite prava i slobodi, protiv beliot teror i politichkite ubistva, no i samiot bil ubien na sofiska ulica od vanchomihajlovistite. BIB.: Nazad kÍm avtonomiяta, Sofiя, 1919. LIT.: D-r Orde Ivanoski, Dimo Hadji Dimov-Adjijata. (Po povod 50-godishninata od negoviot atentat), „Glasnik“ na INI, ⅩⅤⅠⅠⅠ, 2, Skopje, 1974, 53-84: istiot, Dimo HadzhiDimov, Macedoine (Articles d’histoire), INI, Skopje, 1981, 345-371; istiot, Di-mo Hadji Dimov – pobornik za klasnata i nacionalnata borba, „Pogledi“, ⅩⅩⅠ, 7-8, Skopje, 1984, 154-168; Dimo Hadji Dimov, zhivot i delo, Skopje, 1995. S. Ml.
Кирилична верзија на написот
ХАЏИ ДИМОВ, Димо Хаџијованов