JUSTINIJAN Ⅰ (527–565) – romejski imperator, koj za posleden pat ja vozobnovuva Rimskata Imperija, spojuvajkji go Istochnoto so Zapadnoto Rimsko Carstvo. Za da vospostavi silna romejska vlast, gi likvidiral drzhavite na Vandalite (534) i na Ostrogotite (555), ja osvoil Jugozapadna shpanija od Vizigotite, go zadushil vostanieto „Nika” vo Carigrad (532). Go osudil monofizitizmot, ja zatvoril paganskata Akademija vo Atina (529). Na Balkanot vojuval protiv Slovenite, Avarite i protiv Bugarite. Go kodificira rimskoto pravo vo „Corpus iuris civilis” – temel na politichkiot sistem vo Vizantija, no i na podocneshnata monarhiska vlast na Zapadna Evropa. Za da ja zashtiti drzhavnata teritorija od chestite napadi na „barbarite”, gi obnovuva starite i gradi mnogu novi gradovi; severnata granica ja shtiti so sistem na utvrduvanja – dunavski limes. Vo negoviot roden kraj, maloto mesto Tavrision (s. Taor, kaj Katlanovo), go osnova gradot Justinijana Prima (535), sedishte na istoimenata arhiepiskopija; Justinijana Prima e politichki, administrativen, crkoven i voenostrategiski centar na prefekturata Ilirik (zemjite na Balkanskiot Poluostrov). Vo Makedonija (Prva i Vtora) podignal ili obnovil 46 utvrduvanja. Izvrshil kodifikacija na rimskoto pravo. Vo negovo vreme bile izgradeni crkvite „Sv. Sofija” vo Carigrad, „San Vitale” vo Ravena i dr. LIT.: J. A. Evans, The Emperor Justinian and the Bdzzantine Empire, NJestport / Connecticut, 2005; Corpus iuris civilis, Novellae. Rec. Rudolf. Schoell, Berolini MCMDJII; Procopii, Caesariensis Opera Omnia. V. Ⅲ 2, Ⅵ lib. De aedificiis, Rec. I. Haurdz, Lipsiae, MCMDJIII; A. Evans, Antiljuarian Researches in Illdzricum, Part Ⅳ: Skupi, Skopia and The Birthlace of Justinian, Archaeologia Vol. 49,1, London, 1885; Ostrogorski, Istorija Vizantije, 1969; A. shukarova, Justinijana Prima, Skopje, 1994. A. shuk. i K. Adj.
Кирилична верзија на написот
ЈУСТИНИЈАН Ⅰ