IGNATIEV, Nikolaj Pavlovich (S.-Peterburg, 29. Ⅰ 1832 – Krupodernici, Kievska gubernija, 3. Ⅲ 1908) – ruski grof, general i diplomat, panslavist i pretsedatel na Sovetot na Sanktpeterburshkoto slovensko blagotvorno drushtvo (SPBSBD). Zavrshil generalshtabna akademija (1851). Otkako stapil vo diplomatska sluzhba (1856), prestojuval vo Buhara i Kina (1857&1860), a potoa bil direktor na Aziskiot departament vo Minsterstvoto za nadvoreshni raboti (1961&1864). Bil ruski pratenik (1864&1867) i ambasador (1867&1977) vo Carigrad. Kako dobar poznavach na balkanskite problemi, gi pottiknuval balkanskite osloboditelni dvizhenja za borba protiv Osmanliskata Imperija. Go pomognal razreshuvanjeto na bugarskoto crkovno prashanje (1870). Imal reshitelen stav protiv unijatskoto dvizhenje vo Makedonija (1873&74). Zaradi obezbeduvanje neutralnost na golemite evropski sili pred pretstojnata Rusko-osmanliska vojna, napravil diplomatska obikolka na Berlin, Viena, London i Pariz (fevruari&mart 1877). Bil eden od inicijatorite za odrzhuvanjeto i avtor na nacrtot na proektot na Carigradskata konferencija (1876&1877), so Makedonija kako posebna provincija. Dobil grofovska titula (1877) i generalski chin (1878). Bil avtor na nacrtot i potpisnik na preliminarniot Sanstefanski miroven dogovor (3. Ⅲ 1878). Poradi negovata revizija na Berlinskiot kongres (1878) se povlekol od aktivnata diplomatska sluzhba. Bil minister za drzhavnite imoti (1881&1882), minister za vnatreshni raboti (1882) i chlen na Drzhavniot sovet i senator (1882). Za zaslugite za Bugarija, bil izbran za pochesen chlen na Bugarskoto knizhovno druzhestvo (1902). Kako pretsedatel na Sovetot na SPBSBD, se zalagal za zashtita i pomosh na makedonskite begalci vo Bugarija, go najavil ochekuvanoto vostanie, no pesimistichki gledal na makedonskoto osloboditelno dvizhenje, a vostanieto go ocenuval za predvremeno. IZV.: D. Jocovъ, Izъ arhivata na grafъ Nikolaй Pavlovichъ Ignatievъ. (Edna zapiska na ruskiя ministъrъ na vъnshnitÏ raboti do imperatora Nikolaй Ⅰ ot‹ 1829 godina), „Periodichesko spisanie”, ⅩⅪ, 1&2, Sofiя, 1909, 451&462; Zapiski grafa N. P. Ignatieva (1875&1877), „Istoricheskiй vestnikъ”, Petrograd, 1914, 135 i 136; Zapiski grafa N. P. Ignatieva (1864-1874), „Izvestiя Ministerstva inostrannÎh del”, Petrograd, 1914&1915; Poezdka grafa N. P. Ignatieva po evropeйskim stolicam pered voйnoй 1877&1878, „Russkaя starina”, 1914, 157&159. S. Ml.
Кирилична верзија на написот
ИГНАТИЕВ, Николај Павлович