DAMESKI, Darko (Prilep, 12. Ⅴ 1932 – Skopje, 12. Ⅻ 1983) – dramski i filmski akter. Zavrshil Drzhavna sredna teatarska shkola (1952) vo Skopje od koga e chlen na Dramata na MNT. Od 1964 g. premina vo Dramskiot teatar vo Skopje, kade shto beshe sè do negovata smrt (1983). Go krasea shirochinata, obilstvoto i raznovidnosta vo akterskiot izraz, kako i sigurnosta na dvizhenjata i glasot. Ulogi: Ogne („Goce”); Vasko Pepel („Na dnoto”); Kuzman Kapidan; „Bolen Dojchin”; Til Ojlenshpigel; Henri Ⅳ vo istoimenite piesi; Don Rodrigo („Sid”); Pomet („Dundo Ma-roe”); Ivec („Samoil”); Janko („Nemirna rudina”); Makdaf („Magbet”); Inochenti („Pantaglez”); Samoil („Vladimir i Kosara”) i dr. Uspeshno ja tolkuvashe ulogata na Goce Delchev vo istoimenata monodrama. Darko Dameski Na ekranot debitira vo prviot makedonski igran film „Frosina”. Sugestivnoto lice, energichnite dvizhenja, otelotvoruvaat lik podgotven za heroichni podvizi, no i za zlostornichki dela, simbol na epski stoik, no i na cinichen izvrshitel na podmolni zadachi. Vo filmovite „Volcha nokj”, „Pod isto nebo” i „Makedonska krvava svadba” toj e surov djelat i podmolen prisluzhnik na svoite mokjni gospodari. No vo spektaklite „Mis Ston” i „Solunskite atentatori” dobiva ulogi na epski heroi. Najznachajno aktersko ostvaruvanje imashe vo „Crno seme” za koe, pokraj drugite nagradi, ja dobi i Zlatnata arena vo Pula. Likot na Andon od ovoj film, ponizhuvan i brutalno izmachuvan od svoite djelati, e rozhba na nasheto vreme, no negoviot moralen stoicizam ima korenja vo mitot za herojot od folklornata tradicija. Podednakvo slozheni zadachi imashe i vo: „Jad”, „Makedonskiot del od pekolot”, „Najdolgiot pat”, „Vreme bez vojna”, „Ispravi se Delfina”, rangirani kako najvisoki umetnichki ostvaruvanja vo makedonskiot film. G. V. i R. St. GJore Dameski &Bokserot DAMESKI–BOKSEROT, GJore Simov (Prilep, 15. Ⅰ 1922 – Skopje, 1995) – naroden heroj od NOAVM, politichar i stopanstvenik. Kako rakovoditel na shtrajkovite na tutunskite rabotnici, bil apsen od srpskata policija, a kako chlen na KPJ (od 1941) apsen i od bugarskata policija i lezhel vo zatvorite vo Bitola, Skopje, Burgas i Pernik (Bugarija). Potoa zaminal partizan (1943) i bil pushkomitralezec, pomoshnik politichki komesar na cheta i na bataljon na Prvata makedonsko-kosovska NOUB, politichki komesar na bataljon na Vtorata makedonska NOUB, na Prvata makedonska NOUB, na CHetirieset i devettata i Pedesettata NO (makedonska) divizija na NOVJ. Po Osloboduvanjeto ja zavrshil Vishata upravna shkola vo Skopje i bil dolgogodishen chlen i instruktor na CK na KPM/SKM, generalen direktor na Pretprijatieto za PTT soobrakjaj, pratenik vo Republichkoto i Sojuznoto sobranie. Nositel e na Partizanska spomenica 1941 i Orden naroden heroj na Jugoslavija (29. XI 1953). BIB.: Borbite vo Boshavijata i napadot na Voden, Vtora makedonska udarna brigada, Skopje, 1973, 93–96. LIT.: GJore Dameski, Brigada na bratstvoto i edinstvoto, Skopje, 1958, 465–466; istiot, Vtora makedonska udarna brigada, Skopje, 1973, 157–158; Boro CHushkar, Damevski Simo GJore–Boksero (1922), Narodni heroi od Makedonija, Skopje, 1973, 108–113. S. Ml.
Кирилична верзија на написот
ДАМЕСКИ, Дарко